UMAŽANIN MARIO DODICI VEĆ DUGI NIZ GODINA USPJEŠAN SPORTAŠ Ostvario odlične rezultate iznad i ispod mora

Za one koji su bliže sportskim zbivanjima na moru, da li iznad ili ispod površine, ne treba posebno predstavljati jednog od Umažana koji ima bogatu riznicu sportskoribolovnih trofeja, do kojih je dospio velikim odricanje i ljubavlju prema moru. Onako kako je ušao u taj morski svijet, tako je i okončao svoju dugogodišnju sportsku karijeru na moru, no i dalje ostajući uz njega za većine svog slobodnog vremena. Na početku Mario Dodici nas vraća u vrijeme kada se lomio između sportova koji su bili u ponudi njemu u Umag i njegovoj generaciji.

Od U-12 do člana državne reprezentacije

- Od pete, šeste godine sve češće sam se zadržavao uz more i otuda moje i nemalog broja vršnjaka opredjeljenje za odlazak u SRD Umag, gdje sam stjecao prva saznanja o sportskom ribolovu. Odrastajući, pratio sam starije sportske ribolovce i razna natjecanja koja su se često u Umagu održavala. Sjećam se da sam s nepunih 12 godina, sudjelovao na prvom natjecanju za U-12 uzrast i osvojio drugo mjesto. Godinu poslije sam nastupio na državnom prvenstvu i bio peti. Taj niz se nastavio kroz četverogodišnji ciklus u reprezentaciji. Dočekao sam i to, 2001. kada sam na državnom bio treći u pojedinačnoj konkurenciji. Izborio sam mjesto u Hrvatskoj reprezentaciji, ali sam izostao zbog radnih obveza, priča nam Dodoci.

Trebalo se ponovno, uspješnim rezultatima na prvenstvu i kupu Hrvatske, izboriti za mjesto u izabranoj vrsti, te čekati novu prigodu. I to je utjecalo na njegov zaokret u aktivnostima na moru.

- Počeo sam sve češće roniti, ali sam u sportskom ribolovu s obale ostao sve do 2004. godine. Želio sam se vratiti u reprezentaciju, za što je trebalo na državnoj smotri, biti među boljima. Nisam uspio i počeo sam razmišljati o povlačenju iz natjecateljskog programa, govori Mario Dodici.

Kroz godine natjecanja, prisjeća se uspješnih nastupa sa sugrađaninom Ivicom Plečkovićem, s kojim je kao član SRD-a Udica osvajao brojna priznanja. Bile su to nezaboravne godine koje će pamtiti po tome da su u pravilu nešto osvajali na kojem god natjecanju da su nastupili.

- Za pripremu i natjecanja imali smo odlične uvjete, koje su nam u klubu omogućavali na čelu sa predsjednikom Tonkom Vrbatom. Iz tog vremena je bogata niska odličja, pokala i priznanja, kao podsjetnik na vrijeme dominacije umaškog sportskog ribolova u Lijepoj našoj, kazuje nam Dodici.

Podvodni ribolov je puno zahtjevniji

- Nakon državnog prvenstva na Unijama 2004. najavio sam prelazak u podvodni ribolov, sa željom da ostvarim nešto slično u toj disciplini. Kako nisam mogao bez mora, bio je to novi izazov - sve češći boravak pod vodom. No, treba reći da je podvodni ribolov puno zahtjevniji od onog iz barke ili s obale. Štoviše i neusporedivo teži, jer iziskuje odličnu tjelesnu pripremu i tehničku potkovanost?, te snalažljivost u svim uvjetima i okolnostima ispod površine mora.

Isto tako, znatno teže je proći kvalifikacije za državno prvenstvo, zato je potrebno u pripremi za natjecanje istražiti, preroniti zone lova kako bi imali jasnu sliku gdje se koje ribe nalaze. Bez toga, ostaje vam se nadati sreći, a kako ne dolazi tek tako za srećom i ribom ipak treba tragati, odaje nam naš sugovornik.

Potom nam priča o brojnim dogodovštinama na moru, ali i strahu od morskih dubina koji je s godinama boravka na njemu pobijedio.

- Da, strah je spočetka itekako bio prisutan, ali je s vremenom nestajao sustavnim ronjenjem na manjim dubinama. Službenu premijeru u podvodnom ribolovu imao sam 2002. godine na Kupu Vargarola, gdje sam bio drugi. Nadasve ohrabrujuće, za nastavak aktivnosti u drugom ambijentu - podmorju. Prvo državno natjecanje u podvodnom ribolovu imao sam na Lošinju 2009. godine, bez neke izvidnice s jed(i)nim ciljem da sva tri dana imam kakav-takav ulov. Na idućem prvenstvu u Makarskoj 2010., uspio sam koliko-toliko ?snimiti? podmorje. Nakon tri dana uspješnog lova, trećeg dana sam imao najbogatiji ulov i na kraju osvojeno peto mjesto što je bio veliki uspjeh, ističe Mario Dodici.

- Jedan od najljepših trenutaka u karijeri doživio sam na prvenstvu RH na Cresu, koje je određivalo tko će u izabranu vrstu. Bio sam četvrti i postao član reprezentacije što mi je bio san. Na prvom EP u Portugalu smo bili četvrti, a na SP-u 2012., u Španjolskoj brončani. To mi je bila pokretačka snaga za postignuća na mnogim natjecanjima, Kupu Rovinja, Crofishu, memorijalnom turniru Erika Radina koji sam dvaput osvajao, te drugim smotrama, kazuje nam Dodici.

Slobodan Šoljan, Erik Radin i drugi

Mario ističe neka imena, među kojima je Slobodan Šoljan, koji je prepoznao njegove sklonosti za sportski ribolov i bio mu je velika potpora. Neizbrisiv dojam je ostavio Erik Radin s kojim je u paru najčešće provodio vrijeme pod morem, ali i izvan njega.

- Nažalost, prerano je preminuo u što mi je još i danas teško povjerovati. Ono što me nosilo je da sam na svim nastupima bio među tri najuspješnija sudionika u jakoj konkurenciji s velikim rivalima Alenom Bilićem i Danijelom Pinezićem, te Zadranima koji su uvijek bili glavni konkurenti. Tu je i Livio Fiorentin koji mi je odmalena bio uzor, a potom izbornik. Posljednjih desetak godina prijatelj i kum Andrae Visintin veliki zaljubljenik u more, nerazdvojni mi je kompanjon u podvodnom ribolovu, ističe naš sugovornik.

Bilo je uzbuđenja, trenutaka kojih se rado sjeća i nezaboravni za boravka na moru i ispod njegove površine. Doživio je dosta neobičnosti na moru koje se ne zaboravljaju.

- Kao slučaj kod Novigrada, gdje sam na dubini od pet metara, imao bliski susret s velikom tunom. Tijekom glisiranja ka Savudriji bio sam na dva metra od morskog psa. Nije mi bilo svejedno, kad je iznad mene, na šest-sedam metara dubine, prošao veliki golub, dok sam čekao licu. U prvi mah sam mislio da je brod iznad mene i pod hitno sam se uputio ka obali. Što tek kazati za kontakt s kornjačom u mutnoj vodi, ne znam tko se više uplašio, otkriva nam umaški morski vuk. (Mijat GAVRAN)