Godina je 1999., mjesec travanj, točnije srijeda, 21. travanj. Taj se datum i danas pamti u novinarskim krugovima te se i nakon punih 25 godina novinari »starijeg kova« prisjećaju jednog od najvećih novinarskih štrajkova u Republici Hrvatskoj.

Ondašnji novinar I. Vukić u povećem je članku opisao nemilosrdnu situaciju Tiska i cjelokupnu problematiku koja je nastala: »Ako do danas u podne ne dobiju obavijest da je novi vlasnik, konzorcij šest banaka, Tisku uplatio 35 milijuna kuna i dao garancije Tvornici duhana Rovinj za plaćanje nove pošiljke cigareta, radnici Tiska stupit će u štrajk, koji će trajati sve dok ne počne stvarna sanacija poduzeća«.

Koordinirani štrajk

Zbog kašnjenja sanacijskog programa – kojem je autor Tiskova uprava – u štrajk će stupiti centrala Tiska u Zagrebu, svih 35 poslovnica u cijeloj Hrvatskoj, vozači, sve do prodavača u kioscima. Uz štrajkaški odbor osnovane su i štrajkaške straže pa će rad cijelog poduzeća biti zamrznut. Gotovo cijela Hrvatska u četvrtak, dan kasnije, mogla bi osvanuti bez dnevnih novina!

»Već duže vrijeme sve teže uspijevamo uvjeriti vozače da sami ne obustave rad i ne blokiraju poduzeće. Sad je svim zaposlenima u Tisku dosta čekanja i praznih obećanja«, izjavio je 21. travnja ‘99. Stjepan Kolarić, predsjednik Sindikata grafičara Hrvatske i glasnogovornik štrajkajuće koordinacije četiri Tiskova sindikata.

Također, Kolarić je istaknuo da se dubina krize Tiska vidi u par osnovnih podataka: dok je ranije dnevni prihod poduzeća koje zapošljava 3.145 radnika iznosio šest milijuna kuna, sad je pao na jedva milijun i pol. Opada i dalje jer kiosci i prodajna mjesta zjape prazna, bez cigareta i druge robe. Tisak dnevno pravi gubitak od 600.000 kuna i u opasnosti je da izgubi 250 do 500 prodajnih mjesta za koje nije platio previđenu najamninu. Stotinjak najboljih prodajnih mjesta, s najvećim prihodom, nalaze se u Zagrebu. Tisak duguje 15 milijuna kuna za PDV, a dug izdavačima već je premašio 110 milijuna kuna. »Sindikatima čak na prvom mjestu zahtjeva nisu radničke plaće – a zadnju, smanjenu, dobili su tek za siječanj – jer smatraju da će provođenje programa oporavka dovesti do redovitih isplata. Iako bi tek stotinjak milijuna kuna stavilo Tisak u puni pogon, 35 milijuna i garancije za cigarete bio bi dobar početak. No i pored Vladine podrške, program još nije krenuo«, piše Vukić.

Potiho se šaputalo (a i pisalo) da se zbog velikog dnevnog prihoda svježeg, gotovog novca Tisak je stalno privlačio pažnju poduzetnika. »Svi hrvatski mafijaši rado bi se dokopali Tiska2«, izjavio je Mario Iveković, zagrebački vođa SSSH-a, koji je podržavao štrajkaše.

Determinirani radnici

»U Tisak nije uložena niti jedna svježa kuna, a plaće su smanjivane. Nadzorni odbori – u kojima su bili, primjerice, Ljerka Ercegović, direktorica jedne od banaka koje će sada preuzeti Tisak, predsjednikov savjetnik Smiljko Sokol ili Branko Lovrić, direktor Večernjeg lista – bez i jedne riječi pratili su to propadanje«, izjavio je Kolarić.

Isti je zatražio da se svi krediti podignuti na račun Tiska prebace na poduzeća koja su ih koristila. Tisak treba osloboditi hipoteka koje je preuzeo ni kriv ni dužan, samo zahvaljujući volji bivšeg vlasnika Miroslava Kutle i njegovih »marionetskih uprava«.

Sindikat će razmotriti i podnošenje krivičnih prijava protiv osoba umiješanih u sunovrat poduzeća koje je prije dvije godine bilo sedmo na rang listi najuspješnijih hrvatskih poduzeća.

Situacija nije poštedjela ni izdavače. »Naime, sindikati i izdavači sastali su se dan ranije, 20. travnja, radi informiranja o štrajku. Izdavači su upozorili sindikalce da bi štrajk mogao još više ugroziti opstanak novina«, izjavio je njihov glasnogovornik Vice Međugorac, te nastavlja: »pa je izražen stav da bi sindikalna akcija trebala trajati što kraće. Izdavači bi željeli da se hitnom sanacijom riješi problem, pa su podsjetili na svoju podršku nastojanjima uprave i sindikata za stabilnost Tiskova poslovanja. Obje strane ostat će u kontaktu, kako bi se pripremile operativne odluke u slučaju da nezadovoljni odlukama konzorcija i Vlade, sindikati počnu štrajkati«.

Dok se na razini Hrvatske raspravljalo o gospodarstvu učestalo tih dana, u Istri se razmatralo o tome kako su plaće neadekvatne, i kako bi se trebalo osloniti na vanjski kapital. Možda prekasno - u pulskoj Tiskari je 20. i 21. travnja trajao štrajk zbog sedam neisplaćenih plaća i nepotpisivanja kolektivnog ugovora, kazao je predsjednik Štrajkaškog odbora Valter Sanković. Iako je Istarska banka odobrila 500.000 kuna kredita, novaca još nema na žiro računu Tiskare. »Štrajk će potrajati dok radnici ne dobiju bušte sa zaostalim plaćama«, kazao je Sanković.

Prvi McDonald’s u Puli

Prva naznaka »amerikanizacije« u obliku nezdrave (ali ukusne) hrane u Puli spomenula se na današnji datum davne 1999. godine.

Zoran Angeleski pisao je o ubrzanoj adaptaciji Puljanima dobro znanog prostora na pola puta između Trga Portarata i Istarskog narodnog kazališta u Laginjinoj ulici br. 1.

Već se u travnju u Puli uvelike slavilo otvaranje tog prvog lanca brze prehrane, a to je ostalo u kolektivnom pamćenju kao mjesto susreta, jutarnje kave, popodnevne hladno- vruće cool pite ili večere u kojoj se hamburger nije mogao izostaviti. Raznolike igračke iz Happy Meala koje su mamile djecu (i cjenovno ugrožavale roditelje) nećemo ni spominjati. To je bio tek šlag na kraju cijele priče oko McDonald’sa.

Najpoznatiji svjetski lanac brze prehrane na početku poslovanja nudio je standardnu ponudu, od hamburgera, cheesburgera, Big Maca, Fish Maca, pomfrita, sladoleda, pita od jabuka, kava i bezalkoholnih pića.

Restoran je tada poslovao po sistemu franšize, u kojoj izabrani franšizer, a ovom je slučaju riječ o 32-godišnjoj gospođi iz Pazina, uz obvezu zadržavanja kvalitete, može koristiti zaštitni znak i druga autorizirana prava McDonald’sa.

Malo je za zamisliti se da je odmah pored članka o prvom »Meku« u Istri stajala vijest o zaraženom svinjskom mesu koje je iz Slavonije pristiglo u Pulu, no, svi znamo, McDonald’s ne koristi domaće meso...

Tko bi rekao tada, davne 1999. godine, da će doći i ta 2021. godina, kad će se taj McDonald’s zatvoriti. Pula, naravno, nije ostala bez hamburgera i ostale ponude te franšize - danas posluje u sklopu City Mall-a. Ali, u centru Pule se zato više ne čuje: »Gdje ćemo? Ide mi se na WC, i gladna sam! Idemo do Meka?!«

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam