Kako birate opremu za ribolov na teškim terenima? Evo nekoliko savjeta koji vam mogu pomoći u izboru

(Privatna arhiva)

Izbor strune na ribolov zahtjevnim, teškim terenima leži ponajprije na tehnici, a onda i na sklonostima ribolovca.

Deblji monofil ili upredenica manjeg promjera, izbor je oko kojeg se mnogi lome.

Za lov na zaraštenim i kamenitim terenima sam osobno skloniji radu s monofilima dok upredenicu radije koristim u ribolovu iz plovila.

Promjer monofilne strune koju koristim u ribolovu s obale rijetko kada prelazi 0,40 milimetara, dok upredenice zavisno od proizvođača mogu biti i 0,12 milimetara, s tim da se u takvom lovu nikada ne dopušta da struna padne na dno.

Strune za ribolov u tako teškim uvjetima bi trebale biti otporne na abraziju i UV zračenje sa što manjim koeficijentom linearne istezljivosti.

Predvezi su priča za sebe i to prvenstveno zato što su kameniti tereni najčešće bogato nastanjeni ugorima.

Te su ribe opremljene snažnim čeljusnim aparatom kojim s lakoćom pregrizaju sve monofile, bez obzira na debljinu i nosivost.

Jedino su sajle otporne na njihove ugrize, no takvi metalni predvezi najčešće smetaju onoj najtraženijoj, plemenitoj lovini.

Podlanica će ili fratar, primjerice, u 90 posto slučajeva odustati od griza bez obzira na privlačnost ješke, ukoliko je na predvezu sajla.

S druge pak strane, ukoliko su vam ugori privlačni, a ne želite koristiti sajlu, tada svu pažnju morate posvetiti samo jednom štapu.

Takav je pristup najsličniji beach ledgering ribolovu. Štap se ne ispušta iz ruke, a kontrira se na svaki pomak. Na taj način ugori neće stići progutati udicu dovoljno duboko da bi oštrim zubima mogli dohvatiti osjetljivi predvez.

Nažalost, isto će tako u ovakvom ribolovu biti jako puno promašenih i preuranjenih kontri i nerealiziranih kačenja.

Inače se klasičan predvez za ovakav ribolov sastoji od jedne udice na kraju predveza, te klizne olovnice iznad spojnog zogulina.

Naravno, lovni su i svi ostali predvezi za ribolov na dnu kojima je prototip nezaobilazni klasični ‘pater noster’ kod kojega je olovnica na kraju, a prame iznad.

Udice bi trebale biti kraćeg vrata, kovane sa vrhom otpornim na mehanička oštećenja. Dobar su izbor i jače worm hook udice.

Olovnice za tako teške terene bi trebale biti duže, a tanje, oblika olovke, što će uvelike smanjiti zaglavljivanja u procjepima na dnu.

Ukoliko pak niste skloni akcijama “sam-svoj-majstor” tada možete upotrijebiti klasične osmerokutne ili barem pljosnate olovnice. Sidrene olovnice kao i tirolska drvca su jednako učinkovite olovnice, ali imaju nešto kraći domet u izbačaju.