- Od otrovnica puno je tu porodica ranjiva s 4 vrste. Zatim su škarpine, rod scarpanae 6 vrsta, najpoznatije su škarpina i škarpoč. Onda imamo otrovne neke hrskavičnjače, neke raže, to su porodica žutulja i onda još od otrovnica imamo i jednu vrstu koja je bliska ranjivima, to je bežmek. Iako osobno ne znam slučaj da se netko ubo na bežmeka, ali on ima bodlju kao i sve ostale otrovne ribe s bodljama - imaju bodlju, otrovnu žlijezdu i ovojnicu koja to pokriva, govori doc. dr. sc. Marcelo Kovačić, muzejski savjetnik zoolog Prirodoslovnog muzeja u Rijeci.

Riba pauk voli se ukopati u pijesak pa se kupači na nju lako ubodu. A iskusni ribolovci znaju kako ga je najlakše ukloniti s udice, jer to je i vrlo ukusna bijela riba.

- Najveća opasnost je kada se riba ulovi, u biti opasnost je tu ribu primati brzo punom šakom jer te bodlje koje su otrovne su ove na početku leđne peraje i ove na škrgama. Nakon uboda dolazi do velike boli. Obično se taj ubod zacrveni i onda počne boljeti prema zglobu i otekline i najbolje je to odmah tretirati s nečim toplim, a dalje potražiti prvu pomoć svakako, rekao je Danijel Jurković, sportski ribolovac. 

Otrov iz bodlje ribe pauka termolabilan je, inaktivira ga toplina.

- Mi prvo moramo izvaditi ostatak trna, ako postoji na lokalnom mjestu uboda, i takva rana će obično krvariti i ona najprije pobijeli i onda pocrveni ili poplavi od udarca i dosta je bitno staviti ruku u toplu vodu. Toplu vodu od 50-60 stupnjeva negdje 30 minuta pa čak i više od sat vremena. Ona će potpuno inaktivirati otrov i bol će prestati, nakon toga će ostati otok, kazala je Marinka Otočan, dr. med., specijalistica hitne medicine OBHP-a KBC-a Rijeka.

- Kada se škarpine ulovi, ribolovci najčešće sa škarama odmah prerežu bodlje, tako da se s tim smanjuje mogućnost da se ubodete kada se riba čisti, pokazuje Jurković.

Uz ribe otrovnice - jegulje, murine i ugori, pripadaju u otrovne ribe zbog svoga otrovnoga tkiva, krvi, kože, mišića, ili unutarnjih organa.

- Kod jegulje i kod ugora, tu vam je krv otrovna i tu je razlika što svi jedemo ugora. On se inaktivira kuhanjem, pečenjem, znači izlaganjem temperaturi više neće biti nikakvog toksina i može se sigurno jesti, naglašava Otočan.

Murine su specifične zbog sumnje na njihov otrovni ugriz.

- Otrovni organi nisu nađeni pri zubima, ali ugriz ima posljedice kao da je riječ o otrovu, a sumnja se ili na sekundarnu infekciju, ili na vrlo snažan ugriz koji onda čisto radi mehaničku traumu, ili čak da koža koja ima na sebi otrovnu sluz da ta sluz nekako dospije na ranu, rekao je Kovačić.

A i u tkivu riba koje najčešće nalazimo na tanjurima, mogu se, zbog stajanja, razviti toksini.

- To je ono što mi zovemo plavom ribom, a tu ulazi od velike tune pa do male skuše, mala plava riba, srdelice, inćuni... Dakle, ako stoje, u njima se povećava količina histamina i to je onda histaminsko trovanje, govori Kovačić.

Hranidbenim lancem, od otrovnih fitoplanktona dinoflagelata, jestive tropske ribe nakupljaju otrov koji kod čovjeka izaziva ciguatera trovanje. 

Stoga opreza nikada dovoljno - najsigurnija je svježe riba i to ona ulovljena što dalje od luka i kanalizacija.