OSVRT NAŠEG NOVINARA ZORANA ANGELESKOG NA FILM KOJI JE ODUŠEVIO SVIJET: Udarna klasna kritika kapitalizma i njegova sve žešćeg produciranja ogromne nejednakosti

"Uh", glasio je valjda najkraći dojam koji je prije par tjedana, odmah po izlasku iz pulskog Kina Valli, gotovo sinkronizirano izrekao mladi pulski bračni par o sada planetarno razvikanom južnokorejskom filmu "Parazit" redatelja Bong Joon-hoa.

Nije bilo boljeg poziva na ovu sjajnu društvenu satiru umotanu u - kako je dobro rekao jedan inozemni kritičar - misteriozan paket; priču o dvije obitelji iz Seula koje žive u potpuno drugačijim uvjetima: jednoj siromašnoj koja živi u nekoj vrsti podruma, i drugoj bogatoj koja živi u velikoj kući. A kad im se putovi isprepliću, u vještoj redateljskoj zamjeni žanra, dogodi se svašta. I ozbiljno i duhovito. I za socijalne naknadne rasprave, i za trenutnu zabavu i najstrožih filmofila.

Kakogod, dovoljno da se o toj klasnoj, ali ne samo klasnoj priči govori s partnerom/prijateljem dugo nakon projekcije. Prijateljem koji je davno rekao: "Na svijetu oduvijek postoji samo jedna podjela: na bogate i siromašne!".

No, dodali bismo, "Parazit" donosi višeslojan (i stvaran) svijet u kojem ni među siromašnima ne nedostaje loših, iako time udarna klasna kritika kapitalizma i njegova sve žešćeg produciranja ogromne nejednakosti ne gubi na težini. "Pare glačaju sve nabore", kaže majka siromašne obitelji, naizgled lik iz sjene, no kao prava, snažna vladarica obitelji u jednom trenutku strogo i neočekivano proziva supruga, pred njim i njihovom djecom, da se on u problemu ponaša kao žohar koji prvi pobjegne kad se upali svjetlo. U završnom obračunu lik oca (nakon što prethodno skriven posvjedoči izjavi bogatog poslodavčeva para da malo zaudara) to na neki način i dokazuje.

'Ovo je sve prilično nadrealno'

No, unatoč impresivnom spoju socijalne drame, crne komedije i trilera s elementima horora; unatoč dobrom humoru, nedavnom osvajanju četiri Oscara, k tome u najvažnijim kategorijama, i premda je "Parazitu" uspjelo ono što nije nijednom stranom filmu u 92 godine dodjeljivanja najrazvikanije svjetske filmske nagrade - dobiti uz one za najbolji strani film, najbolju režiju i najbolji originalni scenarij, i glavnog Oscara za najbolji film, a prošle godine i Zlatnu palmu u Cannesu - ne manjka onih koje film nije nimalo oduševio, niti ga smatraju posebno dobrim.

- Filmski jezik nije mi dovoljno vizualno pamtljiv. Socijalni mi je element dobar, ali u drugom dijelu prešao mi je granicu vjerovanja u priču; tu mi je izgubio realnost, kaže nam jedna diplomirana filmska redateljica koja je htjela ostati anonimnom.

Kakogod, sviđaju li se osporavateljima više filmovi "1917" , "Joker", "Bilo jednom u Hollywoodu" ili, primjerice "Le Man 1966: slavna 24 sata (Ford vs Ferrari)" - džaba im gunđanje. Svi navedeni po broju osvojenih Oscara gledaju u leđa "Parazitu". Ostaje im čvrsto, možda i ispravno uvjerenje. Vrijeme je tu, kao sito, najbolji kritičar.

- Imam osjećaj kao da ću se uskoro probuditi i shvatiti da je sve san. Ovo je sve prilično nadrealno, rekao je prilikom primanja Oscara redatelj Bong Joon-ho. Iako su "Parazitu" neki pripisivali i element nadrealnosti, film je "hard story" kojem nedostaje vizualne, poetske ljepote, zbog čega, ne znam ni sam zašto, podsjeća na "Vrtlog života" ('American Beauty'), debitantski film Sama Mendesa (sada autora "1917", prije toga filmova "Skyfall"; "Spectre"...), koji je 1999. godine osvojio čak pet Oscara, za najbolji film, redatelja, glavnog glumca, originalni scenarij i fotografiju.

Psi koji laju

Redatelju Bongu Joon-hou (rođenom 1969. godine, koji je kao student sociologije bio vrlo aktivan sudionik studentskih demonstracija tijekom borbe za demokraciju krajem 80-ih) debitantski film 2000. bila je crna komedija "Psi koji laju nikad ne grizu", da bi idući njegov film "Sjećanja na ubojstvo" ilustrirao njegovo vješto kombiniranje žanrova no, pokazat će to najvjernije u "Parazitu", u službi komentiranja klasne podjele društva i politike.

Još od osvajanja Zlatne palme prošle godine, o "Parazitu" su ispisane plahte pozitivnih i manje pozitivnih kritika, no čvrsto je zauzeo mjesto u povijesti filmske industrije, već i time što je zauzeo svjetski filmski mainstream tron kao prvi strani film dobitnik Oscara za najbolji film.

Očito se i Oscar i Amerika mijenjaju (vidjet ćemo koliko korjenito na predsjedničkim izborima za devet mjeseci). Naime, prošle godine dogodio se gotovo prekretnički korak u filmskoj industriji, kada je Oscara za najbolji film dobila meksičko-američka drama "Roma" Alfonsa Cuarona, a koju do danas nitko nije i neće moći vidjeti u kinima, već će si taj užitak moći priuštiti samo korisnici platforme Netflix. No, to je već neka druga priča.

Vratimo se "Parazitu", koji se nakon osvojenih Oscara vraća u Pulu, gdje u Kinu Valli igra u još dodatna tri termina - iduće srijede i petka u 19 sati te idućeg četvrtak u 21.20 sati.

Korejska kinematografija već dugi niz godina spada među vrhunce svjetskog filma, a "Parazit" ju je utaborio na tronu i globalno proslavio. Na filmskom tronu koji svojom uskošću, kao i svaki drugi tron, ne trpi puno članova.

Završit ćemo radnjom - obitelj Kim živi u oskudici u vlažnom, suterenskom stanu, sklapajući kutije za dostavu pizza ne bi li mogla platiti račune. Nezaposleni i siromašni, love wi-fi od susjeda i smišljaju kako bez puno truda doći do novca. Kim Ki-woo (Choi Woo-shik) preuzima od prijatelja posao podučavanja engleskog za bogatu obitelj. Ki-woo predaje krivotvorene vjerodajnice gospođi Park (Choi Yeon-gyo), koja živi sa svojim uspješnim suprugom (Lee Sun-kyun) i njihovom djecom u luksuznom domu koji je dizajnirao arhitekt svjetske klase. Jednom angažiran, Ki-woo pomaže ostatku svoje obitelji da osiguraju poslove u kući u obitelji Park.

Tu se akcija opako intenzivira, premda ima i onih kojih prvu polovicu filma smatraju filmski kvalitetnijom i uvjerljivijom. No, ipak, kao svaki dobri film, "Parazit" u cijelosti ima magiju, kolikogod mu tema bila brutalno realistična.

Za kraj, iako je to utopijska želja, s obzirom na zatvorenost Sjeverne Koreje, zanima nas kako bi sjevernokorejska braća protumačila dio "Parazita" u kojem intrigantan lik smijenjene sluškinje bogate obitelji nasmijava svog voljenog skrivenog partnera (redateljski možda predugim) imitacijama uživljenih voditeljica sjevernokorejskih informativnih emisija. Želimo im da i one, kao i njihovi sunarodnjaci, mogu to čim prije vidjeti u svojim kinima.