Odlazak na fakultet za mladu osobu znači niz životnih promjena od čega je najznačajnija odvajanje od obitelji, ali i ponekih prijatelja, život u novoj sredini, upoznavanje puno novih ljudi, ali i učenje i savladavanje novih vještina. Također, to je period koji potiče preispitivanje odnosa s drugima, životnih ciljeva, osobne vrijednosti te potiče izgradnju vlastitog identiteta. Sve ove situacije mladima donose razne psihičke i emocionalne izazove te je važno da imaju dovoljno podrške da bi se što bolje prilagodili novoj situaciji. Većina će se složiti da im je studiranje jedno od najljepših razdoblja u životu, iako donosi razne izazove i puno stresa i nervoze.

Nema više skuhano i opeglano

Prvi je izazov opraštanje od obitelji i prijatelja, za mnoge prvi put na neko malo dulje vrijeme. Mladi koji upišu fakultet izvan mjesta prebivališta često tek pred sam odlazak shvate da se ne sele samo u novi grad, već i da prvi put odlaze od doma. To znači da se više ne mogu u jednakoj mjeri osloniti na svoje roditelje, da će, recimo, svaki dan imati skuhano i opeglano, da se ne mogu vidjeti toliko često sa svojim prijateljima s kojima su odrastali ili otići u najdraži kafić gdje konobar već zna kakvu kavu piju. Odlaskom u drugi grad odlaze od svih tih navika i malih običaja čijih vrijednosti možda nisu bili ni svjesni dok se nisu od njih odvojili. Iako mogu imati osjećaj da gube neke svakodnevne običaje, to istovremeno znači da imaju priliku za stvaranje novih.

Odlaskom od doma dolazi i novi zadatak - osamostaljenje. Sve ono što su ranije roditelji za njih obavljali, sada moraju sami. Osim kuhanja i peglanja, moraju voditi brigu i o plaćanju računa na vrijeme, riješiti si pokaz za javni prijevoz, naći novog doktora ili zubara, pronaći majstora ako se nešto u smještaju pokvari i niz drugih zadataka. Oni koji su i doma u nečem samostalni, taj će prijelaz puno lakše odraditi od onih manje samostalnih.

Idući i najvažniji zadatak, gdje im je i najveća odgovornost, je studij. Iako postoji ta savršena slika o studentskom životu koji donosi puno slobode i slobodnog vremena, izlazaka i druženja, ono donosi i puno obaveza i odgovornosti oko učenja i studiranja. Često je raspored predavanja takav da ima puno rupa, pa se cijeli dan na faksu ili oko njega. Nema iznenadnih ispita, unaprijed se zna kad je koji kolokvij, kad su ispitni rokovi i nikoga nije briga kad će i hoće li student učiti. Odjednom imaju tu slobodu da biraju hoće li odlaziti na predavanja i kada će izaći na koji ispit, pa je tu važna dobra organizacija vremena i ne odgađanje obaveza vezanih uz faks. Često mladi koji su doma imali puno kontrole roditelja ili pak vrlo malo, kad iskuse tu studentsku slobodu zanemare svoje obaveze vezane uz studij i često ga ne privedu kraju.

Koliko god bila važna posvećenost studentskim obavezama, jedan od ključnih zadataka u ovom razdoblju života je stvaranje socijalne mreže. Jedan od najvećih strahova brucoša je hoće li pronaći društvo, nove prijatelje na faksu. U toj je dobi stvaranje bliskih odnosa s vršnjacima izuzetno bitno za izgradnju vlastitog identiteta. Možda su doma iza sebe ostavili drage prijatelje i važno je da sada stvore osjećaj pripadanja nekoj novoj skupini te uz nove ljude istraže sve mogućnosti studentskog života.

Sloboda, ali i odgovornost

Uobičajeno je da se u izazovnim razdobljima života javlja niz različitih emocija i važno je napomenuti da je sve ono kako se tada osjećamo normalno, iako se ponekad čini da se drugi ne osjećaju kao i mi. Na individualnoj razini i u određenom vremenskom periodu gotovo je sve očekivano i normalno. Vjerojatno je kod svakog mladog studenta prije odlaska na fakultet prisutno jako puno uzbuđenja. Završetkom srednje škole koja ima jasnu strukturu i odlaskom na fakultet počinje novo uzbudljivo putovanje o kojem postoji i malo idealističko razmišljanje. Odvojenost od roditelja donosi im više slobode u donošenju odluka, od toga kada će jesti i koliko će spavati do toga kada će izaći na ispite i hoće li ponekad preskočiti neko predavanje. U novoj su okolini gdje je sve nepoznato i uzbudljivo, idu na razna mjesta, upoznaju puno novih ljudi, više izlaze i druže se. To je često slika koja ide uz pojam studenta i to je ono što stvara uzbuđenje.

Međutim, uz to uzbuđenje mogu se javiti i osjećaji neizvjesnosti i tjeskobe pred onim što nam ta velika promjena donosi. Oni imaju ideju kako izgleda studentski život i što ih sve čeka, ali nemaju još vlastito iskustvo i to može stvoriti anksioznost. U početku se može javiti i osjećaj izgubljenosti, ne samo zbog prostornog nesnalaženja u novom gradu ili pronalasku dvorane na faksu, već i zato što nemaju još dnevnu rutinu i izgrađenu socijalnu mrežu. Mogu biti preplavljeni količinom promjena koje se događaju, od gradiva koje su u srednjoj školi učili više godina a sada ga moraju pripremiti za jedan kolokvij, do toga da se sami moraju pobrinuti za hranu i da im financije izdrže do kraja mjeseca.

Često se studenti unutar prvih nekoliko mjeseci suočavaju sa osjećajima usamljenosti i nostalgije za domom. Uslijed te nagle životne promjene, razumljivo je da se netko tko je živio u kućanstvu s još dvije, tri osobe i kućnim ljubimcima, a sad živi sam ili s nekim nepoznatim cimerom, tako osjeća. Ti su osjećaji pojačani neizgrađenom socijalnom mrežom s čime dolazi i percepcija nedostatka podrške. Još možemo spomenuti i strah, tugu, krivnju kao česte emocije na početku studiranja. Ali, sve te emocije su normalne i očekivane u ovoj fazi. Često se istovremeno javlja više emocija, čak suprotstavljenih, pa se tako istovremeno mogu osjećati sretno i uzbuđeno, ali i tužno i prestrašeno.

Par mjeseci prilagodbe

Velike životne promjene, bile pozitivne ili negativne, jaki su stresori, koji od nas zahtijevaju prilagodbu, što znači promjenu navika, sustava vrijednosti, pa dijelom čak i ličnosti. Promjene nas zapravo tjeraju na osobni rast i tu postoje individualne razlike u tempu, koliko ćemo se brzo prilagoditi i na koje načine. Studenti se, ovisno o emocionalnoj zrelosti, osobinama ličnosti, načinima suočavanja, socijalnoj potpori i životnim okolnostima različito prilagođavaju novim uvjetima života. Što se studija tiče, u pitanju su akademska, socijalna i emocionalna prilagodba. Akademska prilagodba odnosi se na to koliko su angažirani oko studija, idu li redovito na predavanja, koliko uče, kakva im je motivacija i generalno stav prema studiju. Socijalna se odnosi na to koliko su uključeni u aktivnosti izvan fakulteta, druže li se s kolegama s faksa i koliko su ti odnosi kvalitetni. Emocionalna prilagodba je subjektivna procjena stresa ili poteškoća u prilagodbi te samoprocjena stupnja anksioznosti i depresivnosti.

Istraživanja pokazuju da je otežano prilagođavanje kod mladih koji od ranije imaju poteškoća sa samopouzdanjem i samopoštovanjem, koji imaju slabije vještine suočavanja sa stresom, lošiji odnos s roditeljima i narušenog su psihičkog zdravlja (anksioznost, socijalne anksioznosti, depresivnost i sl.). Od okolinskih faktora koji mogu nepovoljno utjecati na prilagodbu najčešće se spominju karakteristike obitelji kao, recimo, slabije imovinsko stanje ili visokokonfliktni obiteljski odnosi, zatim narušeno psihičko ili fizičko zdravlje roditelja te nedostatak podrške obitelji i vršnjaka.

Očekivano je da se prilagodba dogodi unutar nekoliko tjedana do par mjeseci od preseljenja. Dakle, sva ona neugodna emocionalna stanja vezana uz odlazak od doma, ako ni nakon nekoliko mjeseci ne slabe, moguće je da se radi o otežanoj prilagodbi te bi bilo dobro potražiti podršku iz svoje okoline ili čak stručnjaka.

Dostupni i ohrabrujući roditelji

Odlazak djeteta na studij u drugi grad, može biti emocionalno stresno i roditeljima i djeci. Stoga je važno da roditelj najprije osvijesti kako se on osjeća vezano uz odlazak djeteta, a zatim uvaži ono kako je djetetu nakon odlaska. Roditelji bi trebali imati na umu kroz kakvu veliku životnu promjenu prolazi njihovo dijete te iako je u redu da s njima dijele svoje osjećaje, ne trebaju ih preplavljivati svojim brigama i strahovima. Trebali bi izbjegavati pitanja poput hoćeš li moći sam, ili znaš li sam to skuhati. Ne treba im prebacivati krivnju rečenicama: Zbog tebe se osjećam loše, ili Otkad si otišla, jako sam tužna i slično. Važno je da empatiziraju sa svojom djecom, da prepoznaju kada su djeca u stresu te im normaliziraju osjećaje i time pomognu u regulaciji emocija. Isto tako, u ovoj fazi treba dopustiti tinejdžeru da odredi dinamiku tog odnosa roditelj - dijete, što za roditelja može biti izazovno. Kako oni nastoje stvoriti novu životnu ravnotežu, ne treba ih forsirati da se čuju s roditeljima svaki dan, barem ne prvo vrijeme. Poželjno je da roditelji postavljaju otvorena pitanja, da pokazuju interes za to kako se dijete osjeća i prilagođava novoj situaciji. Treba ih podsjećati na to da nisu sami i slušati i ono što dijete NE govori. Ako primijete da je dijete potišteno ili uznemireno, treba ga potaknuti na to da otvoreno o tome govori. Roditelji trebaju biti prisutni, dostupni i ohrabrujući prema svom tinejdžeru.

Proaktivni i organizirani studenti

Studentima je, pak, važno za početak da osvijeste i prihvate svoje neugodne osjećaje, da si kažu, ok je da sam prestrašen jer idem u nešto nepoznato, ili ok je da mi nedostaje obitelj, moj pas ili moja soba. Emocije su prolazne što znači da će se s vremenom i promjenom situacije javiti i neka nova emocija. Potrebno je da si daju vremena da shvate kako stvari funkcioniraju u novom gradu, na faksu, kod upoznavanja novih ljudi. Treba imati na umu da većina studenata na početku prolazi jednake emocionalne izazove, mnogi su u istoj situaciji, u novom gradu bez prijatelja i jednako su izgubljeni i prestrašeni od stvaranja novih poznanstava. Zato je dobro da budu proaktivni, da priđu nekom simpatičnom licu ili možda otprije poznatom licu sa školskih hodnika. Jednom kad uhvate ritam oko predavanja, trebaju se dobro organizirati i biti odgovorni oko studentskih obaveza. Zahtjevi su puno veći negoli u srednjoj školi i ako se odgađa izvršavanje zadataka, to može biti izrazito stresno. Pomoći može i ako se uključuju u aktivnosti koje stvaraju ugodu, da istražuju što sve nudi novi grad, razvijaju neki novi hobi, uključe se u neke sportske aktivnosti, da i onda kad postane na faksu stresno, a postat će, imaju neko mjesto gdje se mogu malo relaksirati. Važno je da vode brigu o svom zdravlju, osim redovite prehrane, vježbanja i spavanja, treba brinuti i o tome da je prostor u kojem žive uredan i čist. Trebaju poraditi na svojim očekivanjima, odnosno ne zadavati si previše zadataka, koje onda ne mogu uspješno izvršiti. Stoga je važna dobra organizacija vremena, da osim studiranja imaju vremena i za izlaske i druženje s vršnjacima. Neki se studenti mogu boriti s osjećajem da su financijski teret obitelji, ako je obitelj slabijeg imovinskog statusa. Jedna od prednosti velikih gradova je upravo u tome što nudi puno mogućnosti za zapošljavanje, pa se lako nađe neki studentski posao, koji se može uklopiti u obaveze oko studija, a može donijeti dodatni džeparac i umanjiti taj osjećaj "tereta". Jako puno je toga što student može za sebe učiniti, treba biti malo kreativan. Uglavnom sve što pomaže u povećanju ugode ili smanjenju neugode može pomoći u boljoj prilagodbi na studentski život.

Izgradnja osobnosti

Svatko studiranje doživljava na svoj način i svatko dolazi sa svojim očekivanjima. Uz sve izazove koje studentski život donosi, većina koji su to proživjeli složit će se da se na kraju isplati. Nakon početne prilagodbe novom okruženju i ljudima, studenti upoznaju sve čari studentskog života koje nitko ne može umanjiti. Cimeri, život na budžetu, kave u pauzama između predavanja i strahovanje s prijateljima s fakulteta zbog nadolazećih ispita - svaki student to treba proći i za to će svi jednog dana biti zahvalni. Da bi uspješno preživjeli ovo razdoblje života, najbolji je savjet ići polako dan po dan, odrediti vlastite prioritete i rješavati zadatke jedan po jedan. A ako zapnu u krizu, važno je da ne prolaze kroz to sami, već da otvoreno traže podršku, ako ne od svoje okoline, onda od stručnjaka. Ovo je odličan period za razvoj osobnosti, jer za razliku od srednje škole, puno je više obaveza i odgovornosti, ali i dalje ne onoliko koliko donosi odrasla dob, jednom kada se faks završi. Zato je važno da istraže sve mogućnosti studentskog života i upiju nova znanja, razviju nove vještine i time izgrađuju svoj identitet. Svako će im iskustvo kasnije u životu biti od velike koristi.

Povezane vijesti

• Potres će ostaviti i psihološku štetu, potrebna je dugotrajna pomoć 
• Alenka Kralj, pokretačica Facebook stranice za psihoterapiju Stratus PsihOblak: Pandemija je utjecala na živote svih nas. NA SVAKOME ĆE MJERE, LOCKDOWN I STRAHOVI OSTAVITI TRAG
• Potrebna nam je briga o mentalnom zdravlju kao i briga o tijelu