SVODI LI SE SVE NA LAJK I DELETE

Nove tehnologije drastično mijenjaju ljubavne odnose


Odnos se preko društvene mreže može graditi s osobom koja nam je u realitetu poznata ili nepoznata. S kakvih god pozicija kretali, ako se komunikacija nastavi, ako se
nastavi izmjena podražaja, ako oni generiraju neki vid ugode, relacija će biti nastavljena, komunikacija će se granati, a privrženost rađati. Naš mozak, ovisan o "principu ugode" zavodit će i željeti biti zaveden da bi se ugoda nastavila, objašnjava dr. med. Davorka Smoljanić

Sedmero prijatelja (tri bračna para i jedan samac) dolaze na uobičajeno okupljanje i druženje. Domaćini su plastični kirurg Rocco i njegova supruga psihijatrica Eva.
Okupljeni u jednoj prostoriji oko stola gdje će zajedno provesti večer, sedmero ljudi vodi tipične razgovore kakve vode prijatelji koji se znaju "sto godina". U jednom trenu u razgovoru se dotiču zajedničkog poznanika koji je prevario ženu s djevojkom koja mu po godinama može biti kćer, a nakon žustre diskusije Eva predlaže da odigraju jednu igru. Nakon početnog negodovanja i dvoumljenja nekolicine prisutnih, svi pristaju sudjelovati.
Stavljaju svoje mobitele na sredinu stola i time pristaju podijeliti na glas sve poruke, mailove i pozive koje zaprime do kraja večeri. Ono što je trebalo biti simpatična igra poput "istine ili izazova" tijekom večeri će se pretvoriti u pravu noćnu moru nakon koje će budućnost svih prisutnih postati vrlo neizvjesna. Radnja je to intrigantnog talijanskog filma "Perfetti sconosciutti" talijanskog redatelja Paola Genovesea, koji svoje likove u
filmu dovodi do situacija koje su humoristične, ali s vremenom film postaje sve dramatičniji, a komedija se polako pretvara u izuzetno tešku dramu u kojoj se likovi moraju suočiti s vlastitim lažima i prihvatiti odgovornost za međusobne prevare i preljube. Genovese je u današnjem modernom svijetu mobitel nazvao "crnom kutijom" naših života i na tragikomičan način prikazao skrivene živote ljudi koji su mislili da znaju sve jedni o
drugima, a na kraju se pokazalo da su zapravo - potpuni stranci. Kaže se da su u laži kratke noge, a Genovese je odlučio iskoristiti tu staru poslovicu. Na kraju filma kada psihijatrica Eva pita svoga supruga (dok odlaže naušnice koje joj je poklonio ljubavnik!) zašto nije htio sudjelovati u igri, on kratko odgovara: "Zato jer je sve tako krhko".

Princip ugode

"Novu Godinu smo slavili sami, kod kuće. Dva para s kojima slavimo već godinama,
rastavili su se. Strah me što će se nama dogoditi", razočarano i pomalo sa strepnjom
nedavno je na subotnjoj kavi prepričavala prijateljica najluđu noć u godini, koja je bila sve samo ne - luda. "Svi su poludjeli. Rastavljaju se na sve strane", komentirala je druga, a razgovor se nastavio diskusijom kako se sve više prekida, rastava događa jer se u odnos umiješao netko s facebooka, vibera, te je nastavljen malograđanskim seciranjem i razglabanjem tko je s kim, kada i gdje. Mijenjaju li nove tehnologije odnose u
klasičnim ljubavnim odnosima, pitale smo se dok je mladi zaljubljeni par pio čaj i dopisivao se mobitelima - valjda jedno s drugim.

Što god se događalo u dubokim slojevima našeg bića, činjenica je da se danas u Hrvatskoj
raspada gotovo svaki treći brak. Uz to, sve manje ih se sklapa. Danas brak nije isključivo ekonomska zajednica i u njega ne ulazimo da bismo plodili svoju imovinu i produžili vrstu ili obiteljsku lozu, već nas u brak ili neozakonjenu dugoročnu vezu vode ljubav i požuda. Je li klasični ljubavni odnos u krizi ili odumiranju kada se nakon inicijalnog oksitocinskog lajka sve tako olako izbriše?

Priča o vjernosti i preljubu jednako je stara koliko i čovjek, a nikada, ma koliko se pisalo o njoj, neće biti objašnjena. Barem ne tako da bismo svi bili zadovoljni. Logici u takvim situacijama zapravo i nema mjesta jer mnogo je tu motiva, strahova, hormona i
psiholoških situacija, a danas sve više lajkova i deletea.

"Posljednjih dvadesetak godina svjedoci smo novog poligona komunikacije, novog jezika u toj komunikaciji, kao i svih novih opcija intermedijarnosti koju taj novi poligon i taj novi jezik omogućuju. Društvene mreže, u svom sveopćem značenju, zapravo su samo novi modalitet nečega što se zbiva otkad postoji čovječanstvo. Isprva magazin podataka, web je mjesto gdje se pretražuju i pronalaze informacije, no kako je čovjek satkan i od poriva, gladi, znatiželje, web je postao centrom društvenih aktivnosti, pa ne samo da se na webu mogu pronaći traženi podaci, već se može postaviti pitanje i na taj način otvoriti moguću diskusiju u realnom vremenu, pa se tako s drugima razmjenjuju podaci, mišljenja, stavovi, osjećaji. Radi se o nastanku relacije, jer kao društveno ili socijalno biće, čovjek je uronjen u različite grupe od dana svojega rođenja (obitelj, vršnjačka skupina, školske i vanškolske aktivnosti, u kasnijem životu realiziraju se različite interesne grupe, pa sve do 'formalnog ponavljanja' već doživljenih grupa - sekundarna obitelj). Uparivanje, kao fenomen u svakoj grupi, teško da može biti izostavljen. Motivi za uparivanjem su
naravno individualni i različiti, no u bazi je želja, ako ne i potreba kako za prezentacijom, tako i za izmjenom informacija, dakle i za primanjem nekakvog podražaja, što i jest baza odnosa. Odnos se preko društvene mreže može graditi s osobom koja nam je u realitetu poznata ili nepoznata; kao što i naš profil može govoriti o nama realnima, ili je pak profil 'lažan' (ugrubo rečeno), tj. prezentiramo odabrane ili fantazirane dijelove nas
samih. S kakvih god pozicija kretali, ako se komunikacija nastavi, ako se nastavi izmjena podražaja, ako oni generiraju neki vid ugode, relacija će biti nastavljena, komunikacija će se granati, a privrženost rađati. Naš mozak, ovisan o 'principu ugode', zavodit će i željeti biti zaveden da bi se ugoda nastavila, objašnjava dr. med. Davorka Smoljanić, specijalistkinja psihijatrije i subspecijalistkinja forenzičke psihijatrije u pulskoj Općoj
bolnici.

Narcisoidno društvo

Psihijatrica ističe da se u literaturi pronalaze pojmovi tipa "emocionalno varanje, "mini - prevare", a govore o vanpartnerskoj relaciji koja isključuje fizički odnos. Napominje da
autorica Shery Meyers u "Chatting or cheating" kaže da kada emocionalni seks napravi prvi korak, fantazija preuzima svoju ulogu. Stvara se iluzija da "savršena ljubav" postoji i da je ovdje, pred nama, za nas. Meyers kaže i da žene rjeđe varaju u realnosti, one lakše "upadaju" u emocionalne afere. Muškarci, također nisu imuni na "on line zabavu", no oni teže odole fizičkim prevarama.

- Melanie Schilling pak uvodi termin "mikro - varalice", koja čini "mikro - prevare" nizom naizgled malih radnji koje pokazuju da je osoba emotivno ili fizički fokusirana
na neku treću osobu izvan veze (u tajnosti se komunicira s nekim na društvenim mrežama, postojanje internih šala, partner umanjuje značaj ili ozbiljnost vaše veze, komplimentiranje ili sastajanje s drugom osobom pod izgovorom poslovnih obaveza...). Schilling "mikro - varanje" izjednačava sa suptilnim načinom izdaje, a skrivanje od
partnera potiče takav odnos, kaže Smoljanić.

Ističe da živimo u narcisoidnom društvu, a prije spomenuti "princip ugode" je dominantan poriv za naše akcije, za hranjenje našeg narcizma.

- Kontrapunkt ugodi je "princip realiteta", možda je zato u ovoj utakmici ugoda u prednosti, jer se realitet pokušava dezavuirati (što svjesno, što nesvjesno). Glad, koja je bujajuća, stalna, govori zapravo o nesigurnosti u autentični self (bivstvo,
sebstvo); pa kad se zbog ikojeg razloga u našoj vezi osjetimo zapostavljenim, nedovoljno gratificiranim (a kad je uopće dovoljno?), tj. pohvaljenim u svakom smislu, okrećemo se drugim opcijama. Društvene mreže zapravo su samo facilitirale mehanizme koji su u dinamici para, pa i grupe odavno poznati. Osim iluzije da će s drugim partnerom
ili u drugoj relaciji "sve biti drugačije", da će taj netko drugi voljeti nas upravo onako kako želimo i zaslužujemo, kako će se u drugoj vezi ispraviti sve nepravde i boli koje su nam nanesene u prijašnjim relacijama, većinom nesvjesno ponudimo i dio nas koji predstavlja tek našu sliku o sebi, našu fantaziju o sebi. U toj se fantaziji prvenstveno sviđamo sebi, ako i druga strana odgovori pozitivno, tako dobijemo potvrdu da je taj naš
dio (pa bio on i fantazijski) vrijedan, a onda smo malog koraka do ponavljanog "testiranja granica", sve do Njegovog veličanstva - stvarnosti, kaže Smoljanić.

Napominje da društvene mreže eventualno omogućavaju ili bar ubrzavaju bezgraničan broj pokušaja ostvarivanja odnosa, jer ako pogriješimo "negdje u koracima", zašto ne
otvoriti novi profil i krenuti ispočetka.

- Vjerojatno važno pitanje koje bismo si mogli postaviti jest osjećamo li se slobodnima u skrivenom, fantazijskom, virtualnom svijetu ili u svojoj autentičnosti i autentičnosti svojeg
života, kojeg smo, kako god okrenuli, sami odabrali. Za koji god odgovor se odlučili, treba uzeti u obzir, a onda i prihvatiti odgovornost koja ide ruku pod ruku s našim odabranim odgovorom, zaključuje Davorka Smoljanić.

To je dop

Njezinu tezu potvrđuje Tamarino iskustvo. "Meni je to outsourcing. Sve ono što ti nemaš, uzimaš iz nekog drugog izvora. Uzimam izvana ono što mi nedostaje u vezi. Kažu da muškarci varaju jer im fali razumijevanja, a žene jer im fali pažnje. To nije loša ocjena, ali je ipak pomalo crno-bijelo jednodimenzionalna. Što znači da mi fali pažnje? Ja imam pažnju svog supruga, problem je što mi nismo na taj način povezani i ne možemo biti nakon 20 godina. Volim svog supruga, ali ovo što imam s Crnim je nešto što ne dobivam od supruga, a to je luđački, pomalo i perverzni seks. To je tako uzbudljivo, animalno, pa i nerealno. Ali tako strastveno ne bi ni moglo dugoročno funkcionirati u normalnoj vezi. Izgorjeli bismo, priča Tamara o svojoj izvanbračnoj vezi koja se dogodila slučajnim chatanjem, pa dopisivanjem, a sada se pretvorilo u obostrano fizičko zadovoljavanje. "To je dop. Treba mi više i jače da bih opet imala takav osjećaj ugode", iskrena je Tamara o svojoj "zabranjenoj ljubavi".

Kod Majinog, sada bivšeg, motivi su drugačiji. "Sve je manje pričao. Žalio se na umor i probleme koje nosi posao, a kada bi došao s treninga bio je sav prpošan i pun energije. Uz novu energiju nije se odvajao od mobitela. Kao da se dodatno punio na tom mobitelu. Govorio je da komunicira s poslovnim partnerima, ako nisu bili oni, bili su
prijatelji s treninga koji su interno komunicirali na viber grupi i preko messangera. Istovremeno, bio je pažljiv prema meni, kao i prema djeci s kojima je oduvijek bio predan. Na facebook je stalno stavljao fotografije naše obiteljske idile, koje su više bile na fotografiji nego u stvarnosti. On je imao svoje strasti, ja svoje. Bilo je nekako mirno između nas. Nedostajala mi je ona strast s početka veze, ali uvjeravala sam se da je to nemoguće. Leptirići u stomaku nemaju krila nakon toliko godina veze ili ih neki imaju? sve češće sam se pitala. Seks nam je bio tako nekako predvidljiv, rutinski. Poznavali smo svoje kretnje, mirise, ali nismo se nekako više prepoznavali, činilo mi se. On je sve više bio zaokupljen poslom i obavezama i treninzima, a ja sam se sve više povlačila u sebe. Više nisam znala kako ga zavesti, što napraviti, tražila sam neki pogled sa strane. I onda je jednog dana došao i rekao da više ne može, da je nezadovoljan, da je jedan život i da želi živjeti. Bila sam u šoku. Zar on, moralna vertikala u našem društvu, ruši sve ono u što se zaklinjao? Rekla sam da se to događa i drugima i pitala ga postoji li druga osoba. Naravno da je negirao. I onda sam našla 100-tinjak poruka u mobitelu, što poslanih, što primljenih. On je priznao da se dopisuje s jednom prijateljicom već dugo, da nikada nije imao seksualnu aferu s njom i da jednostavno imaju zajedničkih tema. Zajedničke teme, pa brak i veza je sasvim nešto drugo. To nije jednokratno obećanje koje se daje nekoj osobi. To je zavjet koji u sebi treba ponavljati svakog dana, a pogotovo svakog lošeg dana", zaključila je poznanica. (L. BAGAR)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter