Žalosna vrba je drvo koje ne ostaje nezapaženo, veličanstveno i nježno u isto vrijeme i jedna je od najčešće korištenih vrba u ukrasne svrhe.

Iako potječe iz Kine, gdje je simbolizirala proljeće i koristila se za tjeranje zla, naziv "vrba" vjerojatno je keltskog porijekla i znači "kraj vode".

Mnoge vrste vrba zapravo uspijevaju u vlažnom okruženju ili u blizini vode, a velik dio folklora koji ih okružuje odražava vodenu temu. Zbog toga se kod Kelta vrba smatrala ženskim božanstvom vezanim uz mjesečeve cikluse i plodnost.

Nalazimo ju i u keltskom horoskopu drveća, koji je svakom dijelu godine pripisivao drugo stablo.

Vrba štiti rođene od 1. do 10. ožujka i od 3. do 12. rujna, osobe koje opisuju kao vrlo intuitivne, povezane s prirodom, hrabre, ali pretjerano osjetljive i sklone melankoliji.

U mediteranskom svijetu, objašnjava Enciklopedija simbola Hansa Biedermanna, vrba se često uspoređuje s Biblijom zbog njezinih grana koje ostaju zelene unatoč rezanju, kao da se crpi iz nepresušnog izvora.

I u staroj Grčkoj, upravo zbog brzine obnavljanja njezinih grana, vjerovali su da je povezana sa zagrobnim životom.

Činjenica da uspije ponovno snažno izrasti kada se reže znači da se u Kini, ali i drugdje, smatra simbolom ponovnog rođenja, vitalnosti i besmrtnosti.

Svoju pogrebnu simboliku duguje nagibu grana. Način na koji kišne kapi teku niz njezino lišće, kao da plače, također je pridonio simboličkoj asocijaciji na bol i žalost.

I zapravo nije neuobičajeno, u nekim azijskim zemljama, pronaći stabla žalosne vrbe na grobljima.

No, vrbe su, prema kršćanstvu, i simbol čednosti jer se kaže da drvo otresa plodove prije sazrijevanja i stoga je sterilno.

U Britaniji je povezivan sa svijetom vještica, dok je Hekata, božica magije i križanja te moćna dama tame, koristila štapić od vrbe.