Zlatni pulski klinci

Ilustracija

Vijesti su proteklog vikenda stizale jedna za drugom. Iz Beča o uspjesima nogometaša Istre 1961 do 12 godina, s Bunarine o uspjesima jedriličara Uljanika te iz Varaždina o nevjerojatnom ostvarenju atletičara Istre Ivana Jugovca. Bio je to zlatni vikend pulskog sporta mlađeg uzrasta.

Jer u Beču su mladi pulski nogometaši koje vodi Igor Krajnc "pokorili" europsku elitu. Do finala su stigli preko velikana Hajduka i Crvene zvezde da bi u borbi za naslov najbolje momčadi Starog kontinenta svladali MTK. I potpuno zasluženo u povratku bili dočekani od strane Demona. Uspjeh za pamćenje i zalog svjetlijoj budućnosti pulskog prvoligaša, iako su ovi fantastični klinci još daleko od seniora.

S Bunarine su stizale vijesti o novom uspjehu optimista JK Uljanik koje s velikim uspjehom iz godine u godinu vodi Dario Kliba. Uvijek je teško doći na vrh, ali još je teže na njemu i ostati, a "uljanikovci" su u nedjelju proslavili svoj četvrti uspon na hrvatski olimp u klasi optimist. Svi jedre, ali ekipni naslov prvaka Hrvatske uporno ostaje na Bunarini.

Iz Varaždina su pak stizale vijesti o novom atletskom "čudu od djeteta". Ivan Jugovac, mlađi kadet Istre, postavio je tri hrvatska rekorda, na 60, 200 i 400 metara. Briljirao je na mlađekadetskom i kadetskom prvenstvu Hrvatske. I odmah su krenule usporedbe s velikim Predragom Melnjakom. Polako, dug je i trnovit put do seniora, posebno u "kraljici sportova". Srećom, tu je trenerica Jasna Bolić Pavičić koja čvrsto stoji s nogama na zemlji.

Ovi uspjesi su zapravo spoj velikog talenta, nevjerojatne želje za radom, ali i velikih trenera kojima ovi uspjesi nisu prvi u karijeri. Zapravo, ti su uspjesi još vrjedniji ako se zna u kakvim uvjetima treniraju ovi talentirani klinci, odnosno na kakve su improvizacije prisiljeni njihovi treneri da bi im se štićenici uspješno nosili s konkurencijom. Posebno se to odnosi na Jugovca koji trenira na pohabanoj atletskoj stazi na Verudi koja je već odavno postala opasna po zdravlje atletičara. Niti pulski nogometaši ne mogu po uvjetima za rad stati u istu rečenicu s konkurentima, a i "uljanikovci" se muče da drže korak s najboljim hrvatskim klubovima. Ipak, ovi "zlatni klinci" uspjeli su sve te probleme ostaviti po strani i popeti se na olimp. No, najteže tek slijedi. Što su sportaši stariji, sve je teže treninzima u neadekvatnim uvjetima parirati konkurenciji. I tu bi trebao uskočiti Grad Pula. Prepoznati talente i omogućiti im nesmetan napredak. Od praznih, uvijek istih, priča o želji za boljitkom pulskog sporta malo je koristi. Treba preći s riječi na djela, u suprotnom će i ovim klincima "proći vrijeme".