Život u žgabucinima

Svatko sanja o svom kutku stambenog prostora, do kojeg nije niti malo lako doći. Kod nas, u Europi, Americi, kolikogod to izgledalo lakše drugdje, jednostavno, susjedova trava je samo zelenija, muka je manje-više uvijek ista.

Sve to počinje u mladosti, a nakon što se isplate svi krediti i nakon što osoba može reći, "eto ga, sada si moj", prođe i nekoliko godišnjih/životnih doba i skoro je vrijeme za penziju. A počelo se uplaćivati za stan u kasnim dvadesetim/ranim tridesetim.

Kada je nedavno jedan od brojnih korisnika društvenih mreža objavio "primamljivi" oglas, da je vidio da se prodaje stan u Puli za svega 108 tisuća kuna, stvorio je početnu pomutnju.

Naime, priča u biti niti nije toliko primamljiva. Radilo se o tome da Ministarstvo državne imovine prodaje stanove, ukupno 17, od čega je jedan u Puli. I prodaje se za 108 tisuća kuna. Kvart je pristojan, autobusnih linija ima nekoliko, a u Puli ništa nije daleko, pa nismo New York. Blizu su i trgovački centri, škola, vrtići, banka, pošta, ljekarne…

No, ono što je zanimljivo je njegova površina. Površina toga stana iznosi svega 13,48 četvornih metara!

"Žgabucin" reći će netko, pa za tu kvadraturu nije niti jeftin. Dati više od sto tisuća kuna za žgabucin? Hmm, pa zna se koliko koštaju stanovi, kao svetog Petra kajgana, veliki, mali, derutni, moderni, usred grada, debela periferija, tkogod ih prodavao, čak i oni koji žele brzo prodati jer se razvode, odlaze, sele, svatko, što je i najnormalnije, želi zaraditi čim više i tu nema "sretnog petka" niti akcijskih prodaja.

Dakle, u 13 kvadrata, makar netko to pretvorio u ured, vlasnik ili djelatnik će morat ići i ponekad na wc, oprat ruke, tako da je raspoloživi prostor za rad već manji. A ako će netko ovdje živjeti, morat će jako, jako dobro organizirati smještaj i namještaj. Naravno da taj stančić nije izolirani slučaj, ima još stanova, odnosno prostora koji se prodaju, a manji su od 15 kvadrata.

Netko će reći, bolje ikakav stan nego nikakav, stan je ipak stan, ima četiri zida, strop, ne kisneš, kao u onoj pjesmi, gdje je trebalo "ščepati" muža, makar bio sitan kao komarac.

U uređenim zemljama, za čijim trendovima se toliko teži, kako onim pozitivnim, tako nerijetko i onim negativnim, život u "žgabucinima" je vrlo čest, tamo se radi po cijele dane, pojede nešto na brzinu, a "gajba" služi samo za prenoćit. Pošto se sve više teži Europi i Americi, takvih će stanova sigurno biti sve više i više. Evo, korisnici nekih takvih stanova vele da se i noću treba paziti kako se okreće u snu, da ne bi nešto srušili.

Kada su se u vrijeme "mraka" neki zgražavali jer su se dosta povoljno nudili neki tavanski prostori u koje je, istina, trebalo puno uložiti i (do)raditi, nisu niti slutili da su tavanski prostori vani bili "in" i trendy, chic, kako vole ljubitelji estetike reći. Tako će možda i "žgabucini" postati "in".