Život na popravnom ispitu

Vanesa Begić

Teška su vremena, sve to pre(dugo) traje, toliko dugo da je još više promijenilo, odnosno ubrzalo neke crte ljudskih nezadovoljstava i osobina.

Dok je bio potpuni lockdown, (skoro) svi su se kleli da će naučiti više cijeniti sitnice oko nas, svijet oko nas, da će se popraviti, promijeniti, naučiti uživati u malim stvarima, shvatiti da materijalno nije tako bitno, da će pokloniti osmijeh, toplu ljudsku riječ kolegi, susjedu, prijatelju, punici, da će sve biti puno ljepše i bolje. Da će svijet postati bolje mjesto. Jednog lijepog dana, a možda i prije.

No, od tolikih obećanja, čim je mrvicu krenulo na bolje, niti makac, ništa od te silne dobrote. Piši kući - propalo. Sve je vrlo brzo zaboravljeno, procesuirano, arhivirano, te premda situacija ni sad nije sjajna, svijet nije postao bolje mjesto, gdje su svi ujedinjeni u borbi protiv zajedničkog sićušnog neprijatelja. Možda su udaljeniji nego ikada. Ili ne?

Utopistička vizija kojoj su se nadali (možda) samo optimistični u trenutcima kada je cijeli svijet stao, da će sve krenuti na bolje, da će se evidentirati samo lijepe i dobre stvari, nije se dogodila, mada su uslijedili i drugi valovi, treći valovi, četvrti, dobre želje u pokušaju, no, sve je stalo na tome. Dobre želje i nade bile pa prošle.

To je bilo otprilike na razini novogodišnjih želja i odluka, kada se dan nakon Nove godine zaboravi na dijetu, prestanak pušenja, početak učenja, početak vježbanja, odlaska u teretane, fitness, štogod.

Tako se zaboravilo i na pokušaj "popravljanja" kako samih pojedinaca i njihovog vidokruga, tako i svijeta oko svih nas. Svaki val jedan popravni ispit, iako se (uglavnom) ništa ne mijenja. A novovalskih odluka sve manje. I sve su manje čvrste da će se, čim val mine, krenuti raditi ovo ili ono. Iluzija.

Istina, postoje i pojedinci koji rade hvalevrijedne stvari, inicijative i koji su poput svjetionika u ovim sve samo ne lakim vremenima, ali nerijetko ostaju sami u tim svojim akcijama i nastojanjima, jer dobre želje ostaju samo - dobre želje. Bez (previše) pomaka.

Povratak u budućnost sada bi se najbolje mogao zvati povratak u 2019. Kraj 2019., i pisanje posve novog scenarija za 2020. godinu. Poput popravnog ispita.

Tu 2020. numerolozi su toliko hvalili unaprijed kao sjajnu godinu, koja će pružati svašta nešto, a tim su tragom "išli" i brojni horoskopi. No, niti njihova "matematika" nije, očito, bila egzaktna znanost. Niti oni koji čitaju budućnost nisu mogli to predvidjeti, pa su od tada svi puno oprezniji s prognozama, jer, scenarij iz blockbustera i stvarnost nisu (toliko) udaljeni. U biti, jesu li uopće udaljeni?

Niti da je scenarije za ovu i proteklu godinu pisao netko tko se previše "cijepio" ili eksperimentirao "kemijom" u mladosti u nekim opskurnim mjestima. A ipak, nada umire posljednja. Možda će 2022. biti najsličnija 2019. Poput obgrljene rime ABBA. Ili pak popravnog ispita.