Zavadi pa vladaj!

Ilustracija

Odavno je u javnosti prestalo biti važno je li netko introvert ili ekstrovert, dobar ili loš čovjek. Takve podjele evidentno su odavno postale bespredmetne, mada su životno ključne za baš svaku ljudsku (re)akciju i presudne u svim trenucima. Današnje vrijeme neke sasvim nove svijesti i vrijednosnog sustava, postaje zapečaćeno podjelama koje su nam nametnute izvana; nekim sugeriranim, čak i suludim razlozima.

Balkansko tlo plodno je za mnoge poljoprivredne kulture, no ipak je najplodnije za razvijanje podjela i njezinih podvrsta. Brojanje krvnih zrnaca omiljena je kultura na čiji nas rast s vremena na vrijeme podsjeti politička elita, a sve kako bi nam skrenula pozornost s daleko važnijih tema koje se tiču naše stvarnosti. Hoćemo li se ove zime ugrijati premećući preko usana nečije porijeklo prezimena ili natočiti u spremnik automobila nečiji rodni list? Možemo li nacionalnu pripadnost nečijeg pradjeda ponijeti na šalter i njime platiti račune? Ne?! Ali i dalje to činimo, kao da nam o tome ovisi život.

I baš kad smo pomislili da ćemo konačno zakoračiti u budućnost i riješiti se ustaša, četnika, partizana, domobrana i inih ratnika sa svih mogućih strana, novo vrijeme donijelo je i brojne nove podjele. Počelo je s nekim naizgled benignijim poput influencera (ne, nemaju veze s gripom) i svima onima sa suprotne strane koji ne vide smisao života isključivo u poziranju na društvenim mrežama. Ovi drugi imaju, čini se, razvijeniji periferni vid, pa kutkom oka vide sve veći red onih koji stoje pred kontejnerima, a takvi prizori i ne razgaljuju dušu već je stišću u nemoći.

U društvu u kojemu se danas, izgleda, sve može kupiti, pa i nekoć nezamislive stvari, jedna će vijest dodatno pogoditi ljubitelje kupovine na mjestu čiji se naziv perfidno uhljebio u hrvatskom jeziku – shopping centru. Razlog? Najmodernija podjela, ali ovaj put i izvan hrvatskih granica, na cijepljene i necijepljene, stigla je i u naš mali kutak svemira. Poslušni građani, kakvi već jesmo, jedva smo dočekali neku novu podjelu, jer su nam one ratne i nacionalne postale već otrcane. S maskera i antimaskera skočili smo na višu razinu. Dok s jedne strane štitimo svoju privatnost, pa bilo to i o banalnim temama, pozivamo se na zaštitu podataka baš svega što se tiče nas i naše obitelji, ostao je samo jedan jedini podatak na svijetu koji se mora podastrijeti baš svima, koji je postao svačija svojina. Pitanje koje će, ukoliko je odgovor potvrdan, doslovno početi otvarati sva vrata glasi: „Jesi li cijepljen?“.

Kako smo stigli od trenutka o tajnosti podataka svakog postojećeg čovjeka i pacijenta do doslovno razbacivanja samo jednim jedinim podatkom, možda i nije teško dosegnuti ako se vratimo na početak priče. Možda su gospodari naših života, veliki vladari i vođe, samo ponovno bacili kost i zabavljaju se gledajući kako mogu još dugo vladati, jer su nas (opet) uspješno zavadili. Dok se narod prepucava tko se cijepio, a tko nije, omča oko našeg malog globalnog sela se steže, cijene divljaju, boce za otpad postaju dragocjenosti, a vladari se smiješe jer smo ih upravo mi postavili na tron. Iz današnje perspektive, i ratne podjele počinju izgledati kao sitnica.