S glumcem Donaldom Trumpom u glavnoj ulozi Amerika je ovaj tjedan, u realnom životu koji je podsjećao na televizijski šou emitiran na nekom jeftinom programu, proživjela ono što se inače gleda na filmu – doslovno fizički napad na njene ključne institucije moći! Meta je bio Kongres kao centar američke politike. Razularena rulja upala je u svete odaje njene demokracije, u kuću velikana, stupova tradicije, povijesti i postojanja. Razlika između onoga što se ove srijede u stvarnosti dogodilo i onoga što se snima u filmovima samo je u jednom detalju. U ovom slučaju, naime, negativci uobičajeno i po klišeu nisu bili Rusi, Kinezi, Iranci, Afganistanci, Al-Kaida ili neka druga teroristička organizacija. Ne, nisu se oni spustili helikopterima na livadu uz zgradu Kongresa u koju su onda upali i sve pred sobom poubijali njihovi maskirani specijalci. Ne, ni blizu toga! Ameriku su na svetom američkom tlu, u srcu Kongresa napali - Amerikanci! Koje je, da bi apsurd bio potpuniji, usmjerio i napalio američki predsjednik!

Takav je cinizam neviđen, par excellence. Koliko je poznato, nije još napisan filmski scenarij po kojem je najveći neprijatelj američke demokracije sam američki predsjednik. Izdajnici su dosad bili odmetnuti obavještajci, izdajnički generali i korumpirani političari, ali predsjednik – to ne! Zahvaljujući Donaldu Trumpu, Amerika je ovaj tjedan proživjela ono što je dosad bilo nezamislivo. Preživjela je vlastitu smrt! No njena demokracija, ojačana konvencionalnim medijima i prožeta kompliciranim sustavom međusobne kontrole svih vitalnih pozicija moći, nadživjela je veleizdaju svog predsjednika. Bez trunke cinizma može se zaključiti da to može samo Amerika.

Američki je predsjednik na odlasku kukavica. Son of a bitch. Kučkin sin, rekli bi njegovi, Amerikanci. Čovjek deformiranog karaktera i ponašanja, bezobziran, bahat, pokvaren, prepotentan i nevjerodostojan. Potpuno izgubljen i dezorijentiran Trump je tjednima retorikom mržnje i agresije svoje sljedbenike pozivao na otvoreno i nasilno suprotstavljanje američkom Kongresu, neprijateljskim Demokratima i izdajničkim Republikancima. Cilj mu je bio osporiti izborne rezultate i poraz koji je doživio. Kad je u srijedu opasno kulminirala situacija koju je podgrijavao stalnim lijevanjem benzina na buktinju trumpističkog nezadovoljstva i kad se u napadu na Kongres počelo ginuti, dokraja preplašen, shvaćajući tek iz petog pokušaja da bi mogao i kazneno odgovarati za poticanje na nasilje, Trump se odrekao svojih sljedbenika. No učinio je to neuvjerljivo i neiskreno, kratkotrajno i samo kako bi trenutno sa sebe skinuo moguću krivnju za mrtve. Udaljio se od trumpista kojima je, s druge strane, odmah poslao poruku da su divni i da računa na njih!

Američki predsjednik na odlasku, nekadašnji supergraditelj, car nekretnina i kralj kiča Donald Trump čovjek je s dijagnozom. Oni koji se bave takvima poput njega smatraju da pati od disocijalnog poremećaja ličnosti koji je obilježen neprihvaćanjem socijalnih pravila vezanih uz zakonito ponašanje. Takve osobe su sklone manipulaciji i laganju. Ne uzimaju u obzir posljedice ni za sebe ni za druge, ne pokazuju žaljenje ni grižnju savjesti. Djeluju neosjetljivo na patnju drugih, pokazuju cinizam i prezir. Sklone su neodgovornosti i rizičnim ponašanjima, uz površan šarm i napuhano samopouzdanje. Kod Trumpa se, uz ovako opisani disocijalni poremećaj ličnosti, pojavljuje i narcistički poremećaj ličnosti. On je pak obilježen osjećajem grandioznosti i potrebe za divljenjem. Takve osobe precjenjuju svoje sposobnosti, zaokupljene su fantazijama o neograničenom uspjehu, moći, pameti i ljepoti. Očekuju da ih drugi prepoznaju kao superiorne i posebne. Često umanjuju zasluge drugih i sklone su eksploatiranju u interpersonalnim odnosima.

Kroz recentne događaje, njegove postupke i reakcije Donald Trump je pokazao koliko je teška borba između njegovog disocijalnog i narcističkog poremećaja ličnosti. Toliko je neizvjesna da se nikada neće saznati pobjednik. Ono što je sigurno je da se za Trumpa može reći da se ponaša kao sociopat - osoba koja je napasna i arogantna prema žrtvama, hladna i proračunata, dobar glumac za kojeg ne vrijedi ni zakon ni moralne norme. Sociopati ne pokazuju krivnju, sažaljenje ni empatiju. Vole lamentirati i od općepoznatih činjenica razvijati navodno dubokoumne teme, vole biti u centru pažnje, vole svoj glas, prema ljudima su ljubazni samo kad od njih imaju koristi, u svim drugim odnosima su arogantni, protokom vremena sve više kontroliraju nagomilane laži, besramno će prevariti prijatelja, ogovarati, lagati… To je Donald Trump, 45. američki predsjednik. Američko-demokratski eksperiment s tim (polu)pritajenim rasistom ne da nije uspio, nego je potencijalno koban za održavanje dosadašnje političke ravnoteže u najmoćnijoj zemlji svijeta. Iza kontaminiranog Trumpa ostat će kancerogeni trumpizam. To je njegova politička ostavština.

Donald Trump je živi dokaz teze da su riječi nekad ubojitije od oružja. Za razliku od prethodnih američkih predsjednika, formalno nije započeo nijedan rat, nijedan američki vojnik nije poginuo na dalekim bojištima Afganistana ili Iraka. No zato je pogubnom, mrziteljskom retorikom polarizirao Ameriku na trumpiste i antitrumpiste, stvorio je toliko dubok jaz između nenormalnih i normalnih da se on neće premostiti godinama. Trump je vjerojatno nenamjerno, ali zato do kosti ogolio američku realnost i duboku podijeljenost. Njegova radikalna retorika stvorila je atmosferu polukaosa, linča, ksenofobije, kulta i kulture oružja. On predstavlja sve najgore u Americi koja, srećom, nije svedena samo na – Trumpa.

Najveća liberalka među sucima Vrhovnog suda SAD-a, nedavno preminula Ruth Bader Ginsburg, ikona borbe za ljudska i posebno ženska prava, 2016. godine tek izabranom Donaldu Trumpu javno je rekla da je - prevarant. Naizgled politički nekorektna izjava sutkinje kojoj se inače vjeruje, osobe snažnog integriteta koja je naišla na osudu i zgražanje velikog dijela javnosti. Ruth je povukla uvredu, ispričala se, ni ne znajući koliko je, ocijenivši Trumpa prevarantom, bila blizu istine. U tom trenutku, stojeći na braniku slobode, demokracije i osobne odgovornosti kao časne sutkinje Vrhovnog suda, kako to često biva u takvim situacijama, ostala je usamljena, ali i dalekovidna naspram mnoštva kratkovidnih koji nisu htjeli prihvatiti činjenicu da je Donald Trump čovjek koji naprosto - laže.

I dok je ona u ropotarnicu američke povijesti zasluženo otišla kao persona koja je pomicala granice humanosti te gurala SAD u smjeru jačanja ljudskih prava i uspostave pravednosti, prevarant je zaludio dobar dio od 74 milijuna svojih glasača, bijelih suprematista, uglavnom intelektualno ispodprosječnih, često do zuba naoružanih, povremeno mržnjom motiviranih i teorijama urote zaluđenih Amerikanaca spremnih ući u Kongres, zapaliti taj visoki dom i tko zna što još napraviti u rušilačkom pogonu za koji je kerozin Trumpova retorika ubrizgana u njihov krvotok.

Ruth Bader Ginsburg je Ameriku, u svojoj nesavršenosti ipak najmanje nesavršenu demokraciju u svijetu, pravnim i pravničkim angažmanom pogurala daleko. Poštivanjem čovjeka kao osobe vukla je SAD naprijed, rušeći barijere, stereotipe i predrasude tamošnjeg društva prema manje vrijednim crncima, ženama, samohranim očevima i svima kojima sustav nije priznavao tako normalno pravo - da budu punopravni građani najmoćnije države svijeta.

Trump je u rekordno kratkom vremenu, spašavajući svoju golu guzicu od potencijalnog kaznenog progona, kao i posrnule biznise od prijetećeg bankrota, uništio brojne građanske vrijednosti stvarane desetljećima, čak i stoljećima, još negdje od Abrahama Lincolna, koji je rekao odlučno NE ropstvu, postupno oslobađajući crnce od okova bijede, siromaštva i beskrupuloznog iskorištavanja, pa sve do fantastične Ruth Bader Ginsburg.

Suočen s gubitkom predsjedničke funkcije i preplašen lošim raspletom onoga što mu slijedi, Trump je bio spreman, naivno misleći da će stvaranjem kaosa spasiti sebe, žrtvovati najveće vrijednosti američkog društva i tradicije. Sve ono što su generacije Amerikanaca koje dolaze sa svih strana svijeta desetljećima stvarale, Donald Trump je bio spreman uništiti. Kao što je Neron motiviran ludilom, strahom, bijesom i nemoći navodno naredio paljenje Rima, tako je i Trump, s istim motivima, bio spreman žrtvovati Ameriku.

Svu glupost Donalda Trumpa ubrzo po preuzimanju vlasti prozreo je ugledni američki novinar Bob Wodward, autor knjige „Strah – Trump u Bijeloj kući“. Woodward, po mnogima najbolji novinar svih vremena, dobitnik dvije Pulitzerove nagrade, za razotkrivanje skandala Watergate i kao glavni reporter za izvještavanje o terorističkim napadima 11. rujna 2001. godine, napisao je da je „stvarnost 2017. bila takva da je SAD ovisio o riječima i djelovanju emocionalno izmoždenog, nestabilnog i nepredvidljivoga vođe čiji su se članovi osoblja udružili kako bi spriječili neke od njegovih impulsa koje su smatrali najopasnijima. Bio je to živčani slom izvršne vlasti najmoćnije zemlje na svijetu.“

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast