Patetični srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić svakih nekoliko dana kao glavnu temu svog neprekidnog i uglavnom lažljivog obraćanja lokalnoj javnosti odabere Hrvatsku. Do ljeta se uglavnom neviđenim ekonomskim uspjesima Srbije kao najsposobnijeg gospodarstva u regiji – što su demantirali brojni ekonomisti – da bi se posljednjih tjedana fokusirao na Jasenovac i tamošnje žrtve Drugog svjetskog rata. Povod je, naravno, bio njegov neuspješan pokušaj da ilegalno prijeđe bosansko-hrvatsku granicu i dospije do Jasenovca gdje bi širio propagandu o "srpskom svijetu" i ponavljao priče na kojima je i izgradio političku karijeru.

Vučić posljednjih tjedana ne napada Hrvatsku slučajno – baš kao ni notorni ministar Aleksandar Vulin, jedan od najvećih maloumnika u tamošnjoj vlasti koji je proglašen "personom non grata" kad je također pokušao ilegalno priječi granicu – jer mu je službeni Zagreb jedino što može provocirati i na što se može fiksirati. Na Kosovu ga čekaju problemi već u rujnu, jer će se teško 18. kolovoza u Bruxellesu išta konkretno dogovoriti s Albinom Kurtijem, kosovskim premijerom, u BiH srpskom voždu Miloradu Dodiku koji je pod američkim sankcijama vezane su ruke, dok saveznička Rusija nema vremena za tješenje Srbije u vremenima ukrajinskog rata. Ni Kina se ne petlja previše, njima je bitno da Srbija vraća dugove na kredite te da rudnik Bor, gdje su koncesionari, radi normalno. Dakle, Vučiću ostaje Hrvatska kao vječna noćna mora s kojom se ni ekonomski, ni civilizacijski njegova država ne može uspoređivati.

Korištenje Jasenovca u dnevnopolitičke svrhe, poziv Srbima da ne ljetuju na hrvatskom Jadranu pored živahne Ade Ciganlije i visokog Zlatibora, orkestrirani napadi režimskih tabloida te čak angažiranje zatvorenih pripadnika srbijanske elite, poput ex-policajke Dijane Hrkalović da pljuju po Hrvatskoj, potezi su očajnika. Srbijanskih turista nikada nije bilo više na Jadranu i dobrodošli su. Isto vrijedi i za sezonske radnike iz Srbije koji dolaze jer ne uživaju u Vučićevom ekonomskom čudu.

Ali, možda bi Aleksandra Vučića trebalo pustiti u Hrvatsku. Ne da gledamo „kako igra mečka“, nego da na Županijskom sudu u Zagrebu objasni poticanje na ratne zločine koje je činio 1995. godine kao predstavnik četničkog vojvode Vojislava Šešelja u Glini. Za to je, neosporno, odgovoran i to Hrvatska ne zaboravlja.

„Nikada Srpska Krajina, nikada Glina neće biti hrvatska! Nikada Banija neće nazad u Hrvatsku! Nitko više ne zna ni u ovoj sali za kakvu se državu zalaže Slobodan Milošević. Hoće li mu to biti beogradski pašaluk ili nekakva AVNOJ-ska Jugoslavija, kakva će to država biti? Ako srpski radikali pobijede i poraze predsjednika Srbije, vi znate da ćete živjeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi i tu odstupanja biti neće", govorio je Vučić 1995. na skupu u Glini. Nakon toga, ne podigne li se optužnica za poticanje na ratni zločin i rušenje ustavno poretka Republike Hrvatske, može gdje hoće.

Vučić kaže da neće na more – valjda je predsjednička plaća preskromna za Jadran – ali može do Jasenovca. Tamo se može prisjetiti kako je služio nacionalsocijalističkom, fašističkom režimu i četničkom vođi čiji je narativ jednak ustaškom. Dakle, pozovimo Vučića, neka objasni svoju ulogu u ratu i odgovara za štetu koju je počinio i žrtve što ih je izazvao.

Povezane vijesti

• Bez panike, nismo Englezi!
• Euro za potkusurivanje
• IDS - protreseno, ali ne promiješano!