Vrlo povoljna cijena zraka

Ovaj naš zrak je poseban. Nekako je prozračniji, aromatiziraniji od, ne znam, gruzijskog. Njegov buke ima notu koštice nektarine u kojoj je izrasla marelica, zatim limuna s okusom rastopljene čokolade s 83 posto kakaa i stare komode koju veselo rastaču crvići. Ovaj zrak po svemu spada u vrhunske zrake, u jedne od najboljih. A takvo što valja platiti. Kako? Vrlo jednostavno - porezima, prirezima, naknadama, koncesijama, dodacima na računima, kamatama…

Država i lokalna uprava i samouprava bi trebali biti servis građanima. Ali ne onaj porculanski pokojne bake, bog da joj dušu prosti, nego servis u smislu pružanja usluga. No, oni su od sebe stvorili upravo skupi porculan, toliko skup da je za njegovo održavanje potreban golemi novac. A gdje ćeš ga naći nego u džepu onih kojima namećeš svoje usluge. Građani su uvijek tu da uskoče s kojom kunom, s nekom brižljivo ušteđenom paricom. Jer novac nije izmišljen da bi ga se štedjelo, da bi ga mazilo guščje perje u anatomskom kušinu, već da bude platežno sredstvo koje će se na koncu slijevati tamo gdje kod nas vode svi putevi - u državnu, gradske i općinske riznice.

Još jedan nepobitni dokaz tome su uplatnice koje su jeku korone dobili vlasnici kuća na području Općine Savičenta. Oni bi, iako njihove nekretnine nisu u službi turizma, odnosno odmora, trebali plaćati porez kao da u njima po cijele dane oko bazena cikću dječica njemačkih, austrijskih ili odakle su već došli ti naši gosti, kao da u 12 soba do daske nakurene klime rashlađuju vreli istarski zrak. A zapravo u tim kućama nema nikoga, ni turističke dječice, ni klima uređaja, samo pokoja stara komoda kao trag nekog prijašnjeg skromnog života. To je ništa drugo do porez na zrak.

Naravno, gorak okus, koji vlasnici kuća ne mogu isprati ni preostalim dezinficijensom iz korona krize, dodatno je zagorčen birokratskim cinizmom općinskog pročelnika Alena Doblanovića. "Ali gledajte, ta naknada nije toliko velika, dođe 15 kuna po metru kvadratnom i plaća se jednom godišnje", kaže on. Čovjek blene u te njegove riječi i čeprka se po tjemenu, s kojeg kao snijeg po novinskom papiru pada perut. Je li se to ovaj čovjek šegači? Ne postoji drugo objašnjenje. Što to znači da naknada nije velika? Može biti potpuno apsurdna, može se odnositi na plaćanje zraka, o čemu se u ovom slučaju i radi, ali barem, prema tumačenju pročelnika, nije velika. Hvala vam, Doblanoviću, sad nam je svima lakše. Jer udišemo ovaj po svemu poseban zrak koji barem ne košta puno.