Virtualni prosvjed za realna radnička prava

Današnji prvomajski praznik rada i radništva posve je drukčiji nego što smo ga uopće mogli zamisliti prije nekoliko mjeseci. Korona kriza ogolila je odnose radnika i poslodavaca „do kosti”, pokazala je stvarnu ulogu države u kreiranju gospodarstva te iznova otvorila stare probleme koje je nacija svjesno gurala pod tepih kako bi sama sebi izgledala ljepšom kad se pogleda u zrcalo.

Virtualni e-prosvjed što ga organizira Savez samostalnih sindikata Hrvatske preko društvenih mreža pod nazivom „Radnicima hvala - ali prvo prava” progovorit će o radnicima koji korona krizu plaćaju višestruko - kroz smanjenje plaće, gubitke radnih mjesta te kao porezni obveznici koji pune probušeni državni proračun. Pri tome ne treba zaboraviti one koji su od prvog dana prisiljeni raditi u bolnicama, trgovinama i javnim službama bez obzira na slabu zaštitu od pandemije i čije su zarade manje od onih koji svoje poslove obavljaju na zdravstveno pouzdanijim mjestima.

Sindikati danas traže isto što i jučer - više ekonomske i socijalne pravde, poštovanje radnog zakonodavstva i onemogućavanje promjene propisa koji bi išli na ruku poslodavcima, ali te poruke u korona - krizi zvuče znatno ozbiljnije nego prije. Ovih dana, kada i čelnici Europske komisije i drugi važni politički faktori govore o tome da se ekonomija mora mijenjati te da države moraju postati proizvođači vlastitih dobara potrebnih za preživljavanje. Nema sumnje da će se u obzir morati uzeti stajalište onih koji proizvode, rade i na kojima, oduvijek, svijet počiva. Praznik rada u Hrvatskoj obilježava se u trenutku kad društvo funkcionira u posebnim uvjetima. Bez obzira na službeni optimizam ministara i političara, ekonomija je na minimumu, pitanje je koliko će se mjeseci isplaćivati potpore za radna mjesta u privatnim tvrtkama i koliko je realno da zaposlenici javnog sektora ostanu tamo gdje jesu. Pitanje poštovanja radničkih prava, prije svega prava na rad, pitanje je opstanka cijelih obitelji, privrednih grana, sektora i biznisa. Očekivano je da u tom crnom scenariju poduzetnici pokušavaju izvući što više za sebe, da neki žele zaraditi na općoj nesreći i da se namjerno snažno „lupaju lončići” u svijetu rada. Krupne kompanije teške milijarde eura pokušavaju se prikazati kao da su frizerski ili postolarski obrti i kukaju za državnom sisom dok se radnicima koji čiste ulice smanjuju plaće jer su u javnoj službi. Tema neradne nedjelje, koja bi najviše odgovarala potplaćenim radnicima u trgovačkim centrima, postavlja se kao krucijalno pitanje iako je to stvar elementarnog ljudskog, no očito ne i poslovnog morala.

Virtualna proslava 1. maja bez masovnih porcija graha i uz „roštiljanje do pet osoba”, kako nalaže zdravstveni stožer, prilika su da se još jednom pokaže da radništvo misli svojom glavom te da poslodavci jednako trebaju svoje posloprimce kao i oni njih. U toj ekonomskoj razmjeni nužna je ravnoteža i poštovanje zakona.