Udbina glumi Bleiburg

Ilustracija

Najava austrijskih vlasti da će napokon i na saveznoj razini zabraniti obilježavanje poraza ustaške vojske na Bleiburgu malo je koga iznenadila. Austrijske pokrajinske vlasti već su prije ustaško znakovlje – među njima i pozdrav Za dom spremni! – uvrstile u nacističku propagandu kojoj u toj civiliziranoj državi nije mjesto, tako da će se na tom mjestu, ne bude li novog korona vala, dopustiti samo održavanje vjerske službe.

To je, naravno, premalo za sve domaće ustašofile, krajnje desničare, ali i sponzora tog ustaševanja, Hrvatski sabor, koji će tzv. Počasni bleiburški vod što ga vodi pojedinac više nego suspektne biografije, pa će se alternativni "ustaški Woodstock" održati u malenom gradiću Udbini. Udbina, koja je do sada bila šire poznata po bivšem aerodromu bivše armije u bivšoj državi, sada ima priliku steći prilično negativnu reputaciju ugošćujući crnokošuljaše svih nijansi crne.

Cinici bi rekli da Udbini, po imenu sudeći, više odgovara proslava "dana Udbe" ili dana "službi bezbednosti" koja se do 1990. godine održavala svakog 13. svibnja u cijeloj tadašnjoj državi, no ove godine tamo ipak neće govoriti Joža Manolić, iz njemačkog zatvora neće se video vezom javiti Josip Perković, a ni postojeći, sada već vremešni udbaši neće moći marširati strojevim korakom kao u vremenima kad su se borili za Tita i partiju.

U Udbinu će nahrupiti, na ličku janjetinu i pivo, štovatelji pregažene povijesti, oni koji ne prihvaćaju preambulu Ustava Republike Hrvatske kako je sadašnja država nastala na temeljima antifašizma i odluka ZAVNOH-a, nego oni koji pod naslagama smeća u vlastitom podrumu kriju bistu poglavnika-izdajnika Ante Pavelića i njegove "junačke" vojske koja je u bijeg povela žene i djecu, da se iza njih sakriju. I da se danas može tvrditi kako su na Bleiburgu stradali „nevini civili“, iako su u toj bežaniji glavni bili ustaše i njihovi saveznici. Neki su i uspjeli pobjeći – čak do Argentine poput samog Pavelića - ali to je svima poznata povijest.

Nepoznata je stvarnost zbog čega – osim zbog glasova za vladajuće – to "pokriva" Hrvatski sabor? Bleiburg nije stratište civila, a engleska vojska vratila je kući ustaške vojnike. Rat na prostorima bivše Jugoslavije nije završio 9. svibnja 1945., nego mjesecima kasnije, dok se i posljednji "križari" nisu nestali s povijesne pozornice.

Nevjerojatno je da se 76 godina nakon rata slave oni koji su u njemu poraženi. Pri tome ne mislimo na žene pod čije su suknje crnokošuljači sakrili, nego na ubojice iz Jasenovca, Jadovna, Stare Gradiške, Danice i drugih logora. Hrvatska nikada ne može pristati biti na nacističkoj strani povijesti i svi sofizmi o nevinim žrtvama varka su za naivne koja se upisuje i u obrazovni sustav. Vrijeme je da Hrvatski sabor odustane od svojih priloga za Udbinu bez Udbe i da se konačno zakonski zabrane ZDS i sve njegove inačice.