Udba je naša sudba

ilustracija

Hrvatski političari polako napreduju u izučavanju nacionalne povijesti prošlog stoljeća. Nakon neprekinute rasprave o ustašama, domobranima, hrvatskog domovinskoj vojsci, četnicima, partizanima i antifašistima svih boja koju smo slušali proteklih tri desetljeća, posljednjih mjeseci uporno se raspravlja o tajnim službama koje su djelovale u jugoslavenskom režimu. OZNA, UDBA, KOS, SDS, SID – sve su to još neistražene teme za nabacivanje blatom na političke protivnike, vrijeđanje i ulazak u nečiju obiteljsku prošlost. Šira javnost, uglavnom, na to sliježe ramenima jer koga je danas briga, rekao bi TBF, "čiji je čaća bio ustaša, a čiji partizan".

Ipak, sam državni vrh, od predsjednika Republike, premijera, ministara i saborskih zastupnika neprekidno lupeta o UDBI, udbašima i udbaškom nasljedstvu, spominje se i Kontraobavještajna služba JNA KOS, jedino je postrani ostala služba koja je radila u ambasadama, SID, čiji nekadašnji šef i danas mirno živi u Zagrebu i objavljuje hagiografiju o samome sebi. Danas se o UDBI raspravlja toliko da se treba prisjetiti čuvene rečenice Ilije Čvorovića iz filma "Balkanski špijun": Ako me se sjete, sjete", te se sjetiti i na vrijeme sudionicima tih rasprava drugarski čestitati 13. svibnja, dan službi sigurnosti na saveznoj razini. Ili ih podsjetiti na sarajevskog pjesnika Oskara Daviča, poznatog po svojim odama jugoslavenskim tajnim službama.

Davičo je autor poznatih stihova "OZNA sve dozna" i "UDBA je naša sudba", te po pjesmi „U kabinetu druga Marka“ posvećenoj Aleksandru Rankoviću, nekadašnjem Titovom potpredsjedniku Republike koji je pao u nemilost kada je prisluškivao maršala. Prigodno je, kad se već govori o UDBI, podsjetiti i na čuveni „Recital za borce 13. maja“ iz 1964. u kojem Oskara Davičo recitira: "Ozna?/Sve dozna!/Pst, tajac. I lišće ima uši".

U hrvatskoj politici, očito je to proteklih mjeseci, "lišće" također ima uši. Koriste se nebrojene lažne, tajne, polujavne i posve izmišljene "informacije" o UDBI i udbašima, što je imalo efekta prije nekoliko desetljeća, ali danas izgleda kao pucnjava ćorcima. U devedesetim godinama, naime, kada su objavljeni autentični dosijei o nekim visokopozicioniram članovima HDZ-a, SDP-a i HKDU-a (danas nepostojeći demokršćani), to je izazvalo pravu medijsku buru. Kasnije se krenulo s falsifikatima – za suradnju s UDBOM optuživani su i maloljetnici – i paradoks je postao toliki da se prešlo na ustaše, partizane i domaće izdajnike.

Danas je opet udbašenje u modi na svim stranama političke arene. Naravno, stvar je besmislena jer sve spomenute tajne službe više ne postoje. Nema ni druge generacije UDBE, dok se prva generacija razišla s raspadom Jugoslavije. Oni koji pak vjeruju u legende mogu održati prigodni Davičov recital na tom smetlištu povijesti 13. svibnja.