Treba li spaliti Tolstoja?

Dubravko Grakalić (Snimila Adriana Tošić)

Zločinačka ruska agresija na Ukrajinu i prijetnje Vladimira Putina nuklearnim ratom izazvale su i reakcije tamo gdje ih je malo tko očekivao. Ekonomske i financijske sankcije Rusiji, vojna i sva druga pomoć Ukrajini, prihvat izbjeglica i slanje humanitarne pomoći, normalne su reakcije zapadnih zemalja i demokratskih političkih sustava na najveći rat u Europi nakon 1945. godine.

Ali, prateći trendove "kulture otkazivanja" koja je na Zapadu postala popularna uz #blacklivesmatter pokret i "čuđenje" samih Europljana da su njihovi djedovi opljačkali Afriku, Aziju i Latinsku Ameriku, te da na toj imperijalističkoj politici stoji njihovo blagostanje, ruska invazija izazvala je i paradoksalne primjere da se poneki prikažu "većim katolicima od pape".

U hrvatskom javnom prostoru, na primjer, koncert Zagrebačke filharmonije na kojem je umjesto su tri djela Pjotra Čajkovskog, odsvirano samo jedno, primjer su dokazivanja pravovjernosti na krivom mjestu. Uz obrazloženje kako je "Talijanski capriccio" previše "veseo", svirali su djelo u čijim notama također piše da se svira - veselo. Zamjena za Čajkovskog - koji je podrijetlom Ukrajinac - bio je američki skladatelj Samuel Barber, najbolji drug Tihona Hrenikova, omiljenog skladatelja Josifa Visionareviča Staljina.

Hrvatski institut za jezik također se tek sada sjetio da bi ukrajinska imena i nazive trebalo pisati onako kako ih pišu Ukrajinci - Kiiv i Harkiv - iako smo do sada pisali Kijev i Harkov, kako su generacije i učile u školi.

Vrhunac prenemaganja ipak dolazi iz SAD-a. Trgovački lanci u nizu američkih saveznih država izbacili su s polica rusku votku, koja čini oko jedan posto prodaje alkohola u njihovoj ponudi. Nisu se osvrtali na činjenicu da votku piju i Poljaci, Finci, pa i sami Ukrajinci, nego su uveli sankcije prema ruskoj votki kao da je ona otjelovljenje samog Putina.

"Kultura otkazivanja" ruske kulture - a očito i hrane i pića - tek je na početku. Bez obzira na činjenicu kako se i sami Rusi prosvjedima bore protiv Putinovog rata u Ukrajini i bez obzira što se radi o jednoj od najvećih svjetskih kulturnih baština. Na razini simbolike, divljaštvo je ratovati, ali i proglašavati nepoćudne kompozitore, pisce, umjetnike ili cijele nacije. Slijedi li nam sada spaljivanje knjiga Lava Nikolajeviča Tolstoja - možda se kakvom primitivcu učini sumnjivim naslov "Rat i mir" - da "Zločin i kaznu" Fjodora Mihajloviča Dostojevskog i ne spominjemo?

Hrvatska je prošla val nacionalističke "kulture otkazivanja" početkom devedesetih godina - kada je nepoćudna bila i "Ježeva kućica" Branka Ćopića. Kasnije se vratila na police knjižnica - i iz toga ništa nismo naučili.

Ukrajini se ne pomaže zatiranjem svjetske odnosno ruske kulturne baštine, nego ekonomskim sankcijama i vojnom pomoći, što, kako vidimo, ima učinka.