Tko sve želi biti premijer?

Ilustracija

Politički kuloari postali su glasniji od zagrebačkih tramvaja. S Markova trga neprekidno stižu najave novih koalicija, sporazuma, saveza i trgovina, a u posljednje vrijeme i imena premijerskih kandidata. Sa svakim novim Crobarometrom, Crodemoskopom, Croelectom ili HRRejtingom procjenjuje se koliko je desetina postotaka pao HDZ ili porastao SDP, kako stoji Možemo i što je s Mostom, tko bi mogao uopće računati na saborske plaće te zašto treba tražiti prijevremene izbore bez obzira na vlastitu (ne)popularnost. Svaki puta kada HDZ padne za 0,1 posto, opozicija najavi promjene u koaliciji, razmišlja se o izlasku u jednom ili dva široka stranačka bloka, no najnoviji hit su "wannabe" premijeri.

Dvojica zastupnika već su najavila svoju kandidaturu - Peđa Grbin koji je u našem listu rekao kako je svaki šef SDP-a ujedno i premijerski kandidat, te šef HSS-a Krešo Beljak, kojeg ne žele ni u jednoj predviđenoj koaliciji, pa će sam ići u bitku za premijersku dužnost. Uz podršku drugog zastupnika HSS-a i njegovog zamjenika u stranci Željka Lenarta, jer su svi ostali pobjegli iz Beljakove vizije.

Ali, u kandidaturu se, navodno, upuštaju Sandra Benčić iz Možemo, jer je Tomislav Tomašević zauzet sakupljanjem smeća po Zagrebu i naplatom kazni za one koji ga ne slušaju, te Davor Bernardić iz Socijaldemokrata. Na desnici bi premijeri, priča se, željeli biti predsjednik Mosta Božo Petrov, ali i prvi čovjek Domovinskog pokreta Ivan Penava. Svoje kandidate čuvaju i druge desne stranke - Hrvatski suverenisti mogli bi istaknuti Vesnu Vučemilović, kojoj bi u kampanji mogao pjevati brat Miroslav Škoro, iako nisu u istoj stranci. Škoro je danas nezavisni zastupnik i član saborskog kluba Za pravednu Hrvatsku.

Svoje premijerske kandidate mogli bi istaknuti i drugi - Centar Ivicu Puljka, Reformisti Radimira Čačića, HNS Stjepana Čuraja - ali kako su oni slabije vidljivi na sceni jer nisu saborski zastupnici, malo bi od toga bilo koristi.

Naravno, ne zaboravljamo ni HDZ - jedini koji bi mogao biti premijerski kandidat je Andrej Plenković. Unutarstranačka opozicija trenutačno mu ne može ništa iako postoji, a afere koje izjedaju stranački rejting relativna su pojava jer su redovni izbori u ljeto 2024. godine. Prije toga su europski izbori, ali zbog njihova rezultata Plenković neće pasti unutar stranke.

Pitanje je, naravno, kakvog smisla ima u ovom trenutku slagati koalicije i isticati premijerska imena? Opoziciji je to jedini posao - nacija bi trebala drhtati pred pomisli hoće li zajedno SDP i Možemo ili Most i Domovinski pokret - dok vlasti odgovara da se vrti ražanj dok je zec u šumi.

Drugim riječima, od nagađanja i špekuliranja slaba je zabava, ali nekakav politički život, tračevi i "provjereni" podaci moraju kružiti spomenutim tramvajima. Time će iznenađenje s izbornim rezultatom - sjetimo se samo posljednjih, predsjedničkih izbora - biti veće.