Tito i Milka u Bruxellesu

Josip Broz Tito / Dubravko Grakalić

Europska unija danas sve više podsjeća na bivšu Jugoslaviju. Ponajviše na onu iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad se provodio program ekonomske stabilizacije pod ravnanjem predsjednice tadašnje vlade, Saveznog izvršnog vijeća, Milke Planinc, dok neke izjave europskih lidera podsjećaju na Josipa Broza Tita, državnog poglavara propale federacije.

Naravno, ne želimo reći kako će EU završiti jednako kao nekadašnja SFRJ - vjerujemo da će iz krize izaći još jača, snažnija i europskija, s još više članica i da će se kriza s energentima razriješiti - no zanimljivo je čuti politički izričaj koji starije čitatelje vraća u prošlost. Kao i one koji se bave povijesnim temama.

"Najbolje je nadati se uvijek najboljem, ali se pripremati za najgore. I upravo to sada činimo", izjavila je ovih dana Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, govoreći o plinu i nafti, što neodoljivo podsjeća na Titovu čuvenu poruku - "Radimo kao da ćemo 100 godina živjeti, pripremamo se kao da će sutra rat".

Šefica EK Van der Leyen također je poručila građanima kako bi bilo potrebno smanjiti grijanje tijekom zime za dva stupnja, te pojačati klima uređaje za dva stupnja. Ta bi dva stupnja, kaže, nadomjestila sav plin koji EU prima preko plinovoda Sjeverni tok 1. Njezina upozorenja nisu ništa neobično u situaciji kad je Rusija obustavila isporuku plina za 12 zemalja EU, a mogla bi i za čitavu Uniju.

Upozorenje iz Bruxellesa kako se u svih 27 država članica EU radi i na nacionalnim planovima kako smanjiti potrošnju plina ako bude potrebno, doista podsjeća na Milku Planinc i njezinu izreku kojom je, komentirajući program ekonomske stabilizacije, rekla da se moramo pokriti dekom onoliko koliko je ona dugačka.

Uzrok ekonomske krize u doba premijerke Planinc bio je naftni šok iz sedamdesetih godina, koji je prouzročio i veliku inflaciju. Pamte se vremena nestašice benzina, kave, banana, šećera i druge robe. Današnji naftno&plinski šok proizvodi, za sada, "samo" inflaciju, dok nestašica kod nas nema. U nekim zemljama EU, poput Mađarske, gdje su ograničili prodaju benzina na 50 litara po kupnji, očito se pripremaju za tu mogućnost. Sistem par-nepar, po kojem je poznata vlada Milke Planinc, također se ponegdje spominje.

Naravno, nestašice i inflacije boje se i u zemljama koje nisu u Uniji - u Srbiji je nedavno zavladala nestašica šećera koja je izazvala paniku na tržištu.

Podsjećanje na nedavnu povijest, koje se sjećaju svi stariji od 50 godina i usporedbe EU i SFRJ pokazuju koliko su političari "maštoviti" kada dođe do kriznih vremena. Iz političkog novogovora o direktivama, amandmanima i zakonskim rješenjima, vrlo brzo se dolazi do izričaja kojeg svi razumijemo - štedi, nema dovoljno, poskupljenje, inflacija.

Preostaje nam samo nadati se kako Van der Leyen - ili možda Charles Michel - neće ponoviti još jednu Titovu izjavu: "Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda. E nećemo nikome dozvoliti da nam dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo".

Dođe li do toga, povijest će se opet ponoviti na nepredvidljivi način.