Duh Milana Bandića neopaženo je prošao kroz predvorje Foruma, popeo se na kat i zaustavio ispred kancelarije pulskog gradonačelnika. Kuc – kuc, začulo se unutra. Vladar Filip Zoričić, očiju umornih od neprestanog rada za bolju, ljepšu, antinepotističku, antiklijentelističku i pravedniju Pulu, kratko je odgovorio – naprijed! U skladu sa svojim obećanjem da je gradonačelnikov ured svima otvoren, te da je on bez ikakve razlike među ljudima gradonačelnik svih Puljana, na riječ naprijed je prigodno nadovezao i riječ slobodno! Sloboda je njegova inspiracija. Sloboda izbora, sloboda razmišljanja. Sloboda svima, kao kod starih Grka. Znao je dobro što o slobodi misle Platon i Aristotel, kao i o tome gdje je granica prema anarhiji, slobodi bez vladavine zakona, ali i despotizmu, vladavini bez slobode.

Vrata gradonačelnikovog ureda otvarala su se uz iritirajuću škripu, što mu je u ostavštinu pustio nevoljeni prethodnik Boris Miletić. Održavatelj zgrade namjerno ne želi podmazati mehanizam koji bi osigurao bešumno kretanje vrata po uvijek istom putu. Stoput je to tražio, i ništa. Cilj je da mu ispile živce. Postoji ta široka zavjera kojoj je on glavna žrtva. Nije slučajno IDS-ov kalendar prošli tjedan izašao u jednim dnevnim novinama na glavnoj stranici, tik do njegove glave! Provokacija političkih pokvarenjaka. Bože, kakve se samo igre igraju, mislio je u sebi. No, kako su se vrata otvarala, misli je pospremio u ladicu te učinio ono najprirodnije. Podigao je pogled, a kad ono… Skamenio se kad je vidio posjetitelja. 

Dobroprolazeći populizam 

"Pa to ste vi! Milan, Milan Bandić! Uđite Milane, dragi moj Milane. Uđite! Ne znam ni sam čemu zaslužujem ovakvu čast! Ali da mi je čast, bogme je". Elokventan, šarmantan, snalažljiv, direktan, rođen spreman za brzu reakciju, gradonačelnik se snašao i u ovoj neočekivanoj situaciji. Duh pokojnog zagrebačkog gradonačelnika šarao je prostorijom, tražeći pogodan položaj. Već sljedeću sekundu odmjeravali su se sa strahopoštovanjem. Pulski gradonačelnik teško je susprezao suze. Emotivac koji ne trpi propitkivanje svog lika i djela doživljavao je ekstazu.   Milan Bandić se spustio s neba samo da bi njega posjetio!

"Filipe, Filipe! Došao sam da ti kažem da ovo s adventskim kućicama nije u redu. Ta tvoja udruga koja to prepušta drugim udrugama, to ti, Filipe, ne treba. Ja sam isto petljao s tim kućicama, stotica gore, stotica dolje, puno je to para, al' ti to ne treba. Samo poslušaj starijeg kolegu." Duh gradonačelnika bauštelca, političkog Alije Sirotanovića čije su mandate obilježile afere, između ostalih i s lukrativnim kućicama, kao i jeftini, ali politički spretni i dobroprolazeći populizam te energija koja se viđa u jednom na milijun ljudi, pronašao je adekvatnu misao i riječima počeo oblikovati rečenice kojima je pulskom kolegi namjeravao reći da ne mulja s adventskim kućicama. Tim više što u pozadini i nije lova, nego kombinacija moći, suptilnog lobiranja, proširivanja zone utjecaja i demonstracije snage. "Nisam, Filipe, najpogodnija osoba da ti držim predavanja. Ali, nemoj se upuštati u sitnarije tog tipa."

Sa svakom novom rečenicom bivšeg zagrebačkog gradonačelnika prvi čovjek Pule ostajao je bez daha. Imao je dojam da se guši. Hvatao je zrak u premalim količinama. Izgledao je kao ona crvenkasta ribica koja se doma drži u prozirnoj plastičnoj kanti s vodom koju danima nitko ne mijenja. I onda bespomoćna ribica glavu izbacuje iznad površine već zamućene, ustajale vode tražeći spas tamo gdje joj prijeti uginuće. Tako se i Filip utapao. 

Manipuliranje na fejsu 

"Ali Milane, dobri moj Milane, najdraži Milane. Moje su namjere bile časne, prečasne. Nema tu novca, zarade…". Bandić nije bio spreman za polemiku. Došao je reći svoje i ode on natrag u bocu.

"Vidio sam, nadalje, dragi moj Filipe, određeno manipuliranje na fejsu. Metode su vam tako jeftine. Onaj vaš izmišljeni lik Mate Percan napadne novinara koji se oko adventskih kućica usudio malo zamutiti priču, i ti i tvoji odmah poludite! Vrijeđate, omalovažavate. Pustite ljude nek' rade svoj posao. Pa bili to i novinari". Duh Milana Bandića progovarao je mudro, zrelošću osobe koja je vladala i koja zna pravila igre.

"Ma Milane, taj Mate Percan, taj je naš, ali je skriven. Trol, profil s lažnim imenom i prezimenom. Nema direktne poveznice između njega i moje liste." "Držiš li ti to mene budalom, Filipe", uzbudio se Bandić. Vrag je odnio šalu. Zoričić se meškoljio u svojoj stolici.

Pomislio je kud je baš danas ovaj Bandić morao doći. I još ga ovako napadati. Sam je sebi govorio da mora obuzdati ego. Ne smije nasjesti na ovog provokatora. Milan nije netko s kime želiš ratovati, makar bio i u stanju duha.        

"Gledaj Filipe, taj vaš Mate Percan je napisao jedno veliko sranje za novinara koji se drznuo dovesti u pitanje okolnosti korištenja adventske kućice. Napisao je – 'kad u životu ne osjetiš ljubav od obitelji i prijatelja, napišeš ovakav tekst'. Ne misliš da je to sramotno? Reći da novinar od roditelja nije dobio ljubav! Koja je to razina, koju poruku šalješ i šaljete? Ne misliš li da je to govor mržnje od kojeg se moraš ograditi? Umjesto toga, ti i tvoji, ta vaša nezavisna lista podržavate tog izmišljenog Matu Percana koji vam servira na volej uvrede kojima obasipate novinara! Unaprijed ste dogovorili scenarij proveden tako da vam je i naivan i zločest i vidljiv s neba. Vi to još i lajkate, vi želite da svi vide njegovu objavu protiv novinara i vašu podršku. Pitam se, dragi Filipe, gdje je tu dostojanstvo? Tek ste ušli u politiku, nema tome ni šest mjeseci, a dozvoljavate da se neki oko vas služe pokvarenim, subverzivnim metodama ocrnjivanja neistomišljenika". 

Specijalka neprijatelja 

Bandićev monolog je bio docirajući, dugotrajan, iscrpan. Govorio je bez pružanja i najmanje prilike za obranu, a kamoli tek za napad. Filip nije znao kuda pogledati. Nije se mogao zagledati u neku izmišljenu točku pa na taj način ignorirati boravak duha koji će mu uništiti božićni mir. Bio je u inferiornoj situaciji. Srećom, znao je da se duh mora vratiti u bocu…

A rekao je svojima da se boji kako će im se fejsbuk obračunavanje preko trolova kad-tad obiti u glavu. Oni su mu rekli da ne brine jer da već dugo vremena takvim oružjem lupaju po omraženom IDS-u od kojeg su preuzeli strategiju i oblike cyber ratovanja. Šefe, specijalkom IDS-a razvaljujemo IDS, govorili su mu. No nije zadovoljan što je razotkrivena njihova igra. I onda mu u ured uleti Bandić. Ako je njegov duh prokužio podmetačine preko trolova, onda to kuže i ostali. U problemu smo, zaključio je na kraju. Nazvao je neki broj – eliminirajte trolove…  

Povezane vijesti

• SRAMOTA BEŠĆUTNOG SUSTAVA Ma jebeš državu koja tolerira da joj djeca umiru jer, kao, NEMA NOVCA ZA TERAPIJU, ALI IMA ZA KORUPCIJU!
• Može li ravnatelj Zoričić postati mister Keating?
• Adio Nino, benvenuto Valter