Trogodišnjoj smrtno bolesnoj Puljanki Nadiji država uskratila pomoć
SRAMOTA BEŠĆUTNOG SUSTAVA Ma jebeš državu koja tolerira da joj djeca umiru jer, kao, NEMA NOVCA ZA TERAPIJU, ALI IMA ZA KORUPCIJU!
Osvrt glavnog urednika Glasa Istre Roberta FRANKA
Da smo više ljudi, a manje govna, da je samo malo manje korupcije u zdravstvenom sustavu, da određena gospoda iz bolnica ne uzimaju tolike provizije na nabavi medicinske opreme, da je samo manje tih sranja bilo bi novca za terapiju slatke, male i bespomoćne Nadije
Nepisano je pravilo novinarstva da se u javnom prostoru ne psuje. Uostalom, to je i stvar kućnog odgoja. Kažu, u javnom prostoru komunicirajmo pristojno i budimo društveno korektni, ali nakon što dobiješ nepodnošljiv i neprihvatljiv odgovor riječke bolnice da nema osnove i sredstava za liječenje slatke, male i bespomoćne Nadije koja boluje od smrtonosne bolesti, što reći nego da jebeš ovu državu.
Riječka bolnica roditeljima slatke, male, bespomoćne i na smrt osuđene trogodišnje Puljanke Nadije hladno poručuje – terapiju svojeg djeteta financirajte kroz donacijske fondove! Dakle, nema novca i ko vas j…!
Koja je ovo jebena i od raznih elita pokradena država s proračunom od 135 milijardi kuna kad nema 4 milijuna kuna za terapiju kojom će se maloj, slatkoj i bespomoćnoj Nadiji pokušati spasiti život. Državi je zadatak pronaći tih 4 milijuna kuna: neka ih štampa, ukrade, neka ih stvori kako god zna. Vjerujte da bi se svakom od 500 najmoćnijih ljudi ove države, kad bi mu se dijete tako smrtonosno razbolilo, u 24 sata, kroz sustav ili kroz „donacije“, prikupilo 4 milijuna kuna.
Naravno da bi, jer postoji država u kojoj su građani, u dubokom i nepravedno nametnutom jazu, podijeljeni na „njih“ i „nas“. Oni su elita, a mi smo topovska hrana, oni uzimaju i troše naše, a mi se borimo da bi oni imali.
Ako ova licemjerna i do srži pokvarena i korumpirana država nema novca za malu, slatku i bespomoćnu Nadiju koja je bez terapije osuđena na smrt, za što smo se borili?
Za koji su k… ljudi ginuli? Za koji k… mi plaćamo poreze? Zar da „oni“, elita, zajedno s lopovima, utajivačima poreza i kriminalnim političarima ogrezlim u mito i namještanje poslova sve nas otvoreno zajebavaju i s dobrim se odvjetnicima izvlače iz zatvora gdje im je mjesto?
A da istodobno slatka, mala i bespomoćna Nadija umire jer država tim smradovima ne zna i ne želi uzeti novce koje su pokrali i zbog čega nema sredstava za terapiju ovog slatkog, malog i bespomoćnog djeteta.
J… državu koja je u stanju mirno gledati kako nemoćno dijete prekrasnih očiju koje mole pomoć umire jer joj nema tko platiti terapiju.
J… državu u kojoj nema empatije osim na razini malog čovjeka koji se solidalizira s malim čovjekom.
Kako čovjek neće biti frustriran, ljut i revoltiran kad nam je sustav korumpiran do neprepoznatljivosti. Zar je pravedno da se maloj bespomoćnoj, slatkoj Nadiji oduzima pravo na život!?
Da smo više ljudi, a manje govna, da je samo malo manje korupcije u zdravstvenom sustavu, da određena gospoda iz bolnica ne uzimaju tolike provizije na nabavi medicinske opreme, da je samo manje tih sranja bilo bi novca za terapiju slatke, male i bespomoćne Nadije.
Toliko je toga što znamo da se događa i toliko je javnih tajni oko korupcije u zdravstvu da se čovjeku zgadi što živi u ovoj državi. Nevjerojatna je i bolesna činjenica da takav sustav stvori dostatno novca za korumpiranje gadova, ali ne i za slatku, malu i bespomoćnu Nadiju. Prokleti licemjeri. Ma jebeš ovu državu!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
