Sterilna imitacija života

Vanesa Begić

Mimoilaženje u mišljenjima, različiti stavovi i percepcije možda su najaktualniji u ovim teškim, sasvim novim i neizvjesnim danima kada se odvija postupni povratak u nešto što može donekle sličiti normali, a što normalan, svakodnevni život nije. Prije je to svojevrsna imitacija dosadašnjeg života. Dakako sterilna.

Ponovni početak nastave izazvao je najviše polemika, premda se nastava neće odvijati za sve, već samo za one najmlađe i to za one koje nema tko čuvati kod kuće, u sasvim posebnim uvjetima. Dvije mlade majke djece koja pohađaju četvrti razred, ali u različitim školama i s izvrsnim učiteljicama i koja jedva čekaju povratak u školske klupe, iznijele su svoje vrlo različite stavove glede tog povratka, potaknuvši pritom zanimljivu raspravu na društvenim mrežama.

Po jednoj djeca se ne smiju nikako vratiti u školu pod tim uvjetima, a po drugoj svi uvjeti su tako jasno obrazloženi da je šansa da se nešto dogodi minimalna. Dok jedni roditelji traže da se škole otvore, jer nemaju kamo s djecom i smatraju da djeci trebaju vršnjaci, učitelji, obveze, makar u prilagođenim, ali "živim", a ne virtualnim uvjetima, za druge je to neprihvatljivo te naglašavaju da je puno bolje da školska godina završi online jer ima previše nejasnoća, nepoznanica i to nije škola koja djeci u ovim trenutcima treba. To je tek sterilna imitacija života.

Dakako, ovo je sve novo, kako za učenike, tako i za njihove roditelje i za njihove nastavnike.

I tu su se razvile polemike o aktualnoj školskoj godini. Dok je za neke ova godina na neki način osuđena na propast jer su u biti učenici najmanje bili na nastavi - najprije štrajk, potom korona, za druge je to prvi i pravi korak u samostalno učenje i prava škola za život, gdje učenici uče puno više od samog gradiva i gdje im se ne "servira" život kroz ružičaste naočale.

Iako školi treba reforma - ali ne stalno nešto novo, pa ponovno povratak na staro, već nešto trajnije- nije lako ni učenicima, ni učiteljima, a ni njihovim roditeljima. A bi se što kvalitetnije pratila online nastava, sada su najvažnije tehnološka, informatička pismenost i učenika i učitelja i roditelja, posebice onih čija djeca pohađaju niže razrede osnovne škole. Ako ništa drugo, svi će barem po tom pitanju biti puno kompetentniji, kada se već toliko govori o informatičkoj kompetenciji u školi za budućnost.

I svi će se naučiti biti prilagodljiviji, iako ništa ne može zamijeniti onaj neposredan razredni kontakt između učenika i učitelja, te iako se prave vrijednosti, kolikogod informatički sustav bio precizan, pouzdan i efikasan, ne mogu naučiti virtualno nego samo uživo. Ali u pravim, normalnim uvjetima.

Dok se zadnjih nekoliko godina, neovisno o nastavi i učenju, sve više cijenio virtualni svijet, koji je bio poput utočišta, bijega, tek sada se, kada su se uloge zamijenile, uvidjela važnost pravog svijeta i života. Važnost druženja, susreta, učenja, školovanja, rada - uživo. Važnost uobičajenih, svakodnevnih stvari - uživo.j