Spavaš li mirno, ćaća Ivo?

(Snimio Milivoj Mijošek)

"Uči jezike, sine, upiši dobar fakultet i uči jezike. Nakon fakulteta doktoriraj. Eto, pogledaj našeg premijera - govori četiri strana jezika i doktor književnosti je", odzvanjaju mi i dandanas majčine riječi iz turbulentnih srednjoškolskih dana, kada je sve bilo važnije od učenja. Čudilo me i tada što mi mater, inače žena iskreno lijevog razmišljanja, uvaljuje kao uzora jednog HDZ-ovca. No, dobro, valjda je tada svaki primjer bio dobar za potaknuti sina razmetnoga na učenje.

Sanader je tada zaista puno obećavao. Pobirao je simpatije i budio nadu širokog djela javnosti. Suradnja s Haaškim tribunalom, koalicija sa SDSS-om, smirivanje odnosa sa susjedima, čvrst progon neoustaških ostataka i, konačno, i ne bez vraga, detuđmanizacija HDZ-a bili su potezi koji su mu osiguravali svojevrstan konsenzus javnosti. Desio se istovremeno i obrat u meni, ugledao sam se na premijera i počeo učiti. Slušajući mater, upisao sam fakultet i trudio se oko stranih jezika.

No, desio se tada i nagli prevrat oko doktora premijera. Samo nekoliko minuta nakon izvanredne tiskovne konferencije vijest je odjeknula kao bomba. Doktor Sanader dao je ostavku zbog "osobnih razloga". Jasno je da se radilo o bježanju od problema, a da se iza kulisa odigravaju nekakva preslagivanja moći.

Vrlo brzo je proeuropsko lice otkrilo lopovsko naličje. Fasada je pala. Doktor Ivo Sanader postao je - ćaća. Svjedočili smo optužnicama za teški kriminal, pokušaju bijega od zakona i gađenju javnosti zbog otimačine nemalog bogatstva. Otkrili smo svu pokvarenost sustava, neefikasnost pravosuđa, korumpiranost HDZ-a, ali i, što je ipak najtužnije, pasivnost naroda koji se nije pomakao od televizijskih ekrana. Od tog smo dana gledali ćaću na suđenjima za aferu Hypo, Ina-MOL i Planinska. Postao je zvijezda Facebook stranice "Ćaća se vrača" koja je u konačnici bila krajnji doseg naroda, krda, plebsa koji si je dozvolio Fimi Mediju i šutke prihvatio igru bez, primjerice, opće pobune, makljaže odgovornih, revolucije.

Pao je ćaća, a s njim je nestao i uzor iz razdoblja adolescencije. Fimi Medijom, kao simbolom korupcije i kriminalno postavljenog sustava, desio se udar realnosti, razočaranje. Shvatio sam da živimo u svijetu Fimi Medije, i da Ivo nažalost nije jedini. Vjerujem da Fimi Medija ima i na lokalnoj razini.

Na kraju balade moramo ipak biti ljudi i razumjeti ćaću. Dragi Ivo, uzore iz mladosti, nisi ti kriv. Ti si samo čovjek s problemom kleptomanije, problemom koji može lako zahvatiti ljude, kao kuga, ako im sustav dopusti. Omogućio ti je sustav koji su kreirali, sebi po mjeri, onomad nakon rata tvoji bivši stranački kolege.

Što se tiče stranih jezika iz majčinih savjeta, nešto se naučilo. Fali samo malo prakse. Znaš, Ivo, još uvijek pričam engleski kao ludi Rus. Nekoliko bi putovanja u Ameriku popravilo naglasak. Ali to je, ipak, rezervirano za Petru i Brunu i njima slične. Ostali neka čitaju englesko štivo. Spavaš li mirno, ćaća Ivo?