ŠOKANTNO: Ne želim biti novinar!

Kada malo bolje razmislim, u današnje je vrijeme vrlo zahvalno biti novinar. Materijala k'o u priči. Gotovo sve je u kupusu - kultura, industrija, turizam, brodogradnja, poljoprivreda…

Sada kada sam zgrabio pažnju čitatelja šokantnim naslovom, dobrim starim medijskim mamcem, mogu zabrazditi u temu koju smo kolega Rauch i ja dobili kao vikend zadatak.

Lukavi su ti urednici. Kako bi oni uživali u odmoru, a u svrhu ispunjavanja stranica, uvalili su nam izazovnu obavezu za nedjeljno izdanje. Školsku.

Kao početnici pozvani smo da napišemo "zadaćnicu" o tome zašto želimo biti novinari. Implicitno su nam time dali do znanja da još nismo novinari, iako su nam se tekstovi počeli, na mala vrata, onako sramežljivo, pojavljivati u dnevnom tisku Glasa Istre. No, to će vjerojatno ostati nezapaženo. Zašto bi i bilo zapaženo? Ma, tko više kupuje novine. I, uostalom, koga briga zašto dva mulca (izraz za ulizivanje riječkim urednicima) žele ili ne žele biti novinari?! Ako ovo izađe na portalu, j… smo ježa!

Milan Nenezić bit će Vero Rabijan. Povezati će me s Giannijem. Tražit će mi kuće na moru, probleme sa zakonom ili pak ukomirane slike na fejsu. A urednici će se obješenjački smijati, jer, eto, više nisu u fokusu nemilosrdne i jalne kritike pulske javnosti. No, bilo kako bilo, šef je šef, a zadatak je zadatak. Pa krenimo redom. Ustvari - idemo "u glavu".

Ne želim biti novinar. Želim biti prvo pero Istre! Želim biti kralj "četvrte sile"! Želim popravljati ovu napaćenu stvarnost koja svakim danom sve više tone, kao Berge Istra. Kada malo bolje razmislim, u današnje je vrijeme vrlo zahvalno biti novinar. Materijala k'o u priči. Gotovo sve je u kupusu - kultura, industrija, turizam, brodogradnja, poljoprivreda…

Ljudi su bijesni, bez love, a za to je netko kriv. Valja prokazati boljku, locirati karcinom društva i njegove metastaze. Valja narodu servirati odgovorne, valja mu dati priliku da ih zgazi. Međutim, ljudi su ljudi i opet će iznjedriti neke nove odgovorne, i tako u krug. To je dobro, jer da nije tome tako, sve bi bilo u najboljem redu i novinari ne bi imali o čemu pisati i zapalo bi se u monotoniju, a monotonija je, znamo, pogubna po čovjeka.

Zato je novinarski posao svojevrsna borba s vjetrenjačama, kako je to alegorijski dočarao moj susjed na ovoj stranici. Moraš biti ljut, lišen onog iritantnog ružičastog pogleda na svijet koji imaju mnogi ljudi; moraš propitivati, sumnjati, cinično se nasmijati na svaki pokušaj ušminkanog PR-a, sumnjati u servirane podatke, istraživati, težiti istini. Taj put vrlo je trnovit, istina je voda duboka, a zadatak novinara je da bude dobar ronilac u tom moru.