SLUČAJ PULA: Milijunski projekti ili krpanje čarapa?

Ivor Balen

Krivac za raspad pulske koalicije Nezavisne liste Filipa Zoričića, Možemo! i SDP-a zapravo nije nitko - ta koalicija je od prvog dana bila osuđena na propast sama po sebi. Svjetonazorske razlike između Zoričićevaca i SDP-a s jedne te Možemo s druge strane jednostavno su prevelike.

Zoričić je liberal, a SDP blaga ljevica, što znači da je jednima i drugima jasno da je za razvoj potreban novac, a jedini pametan način da gradovi zarade novac je realizacija projekata koji donose radna mjesta, poreze i masne komunalne doprinose. Jedini drugi način je prodaja nekretnina, zbog koje je na koncu u ponedjeljak i došlo do razdora između koalicijskih partnera. Međutim, to nije bio stvarni uzrok raspada nego samo njegov povod. Stvarni uzrok je, ponovimo još jednom, to što je koalicija u startu bila neprirodna i neprincipijelna, utemeljena na oponiranju IDS-u a ne na zajedničkim idejama.

Dok su Zoričić i SDP političari centra ili blage ljevice, Možemo! su ekološki radikali, protivnici velikih projekata (ili projekata uopće) i zagovornici cirkularne ekonomije. U praksi to znači da oni ne žele da se išta novo proizvodi i gradi, već da se popravlja postojeće, a sve s krajnjim ciljem spašavanja planeta od klimatskih promjena. Takvo razmišljanje je plemenito, ali u ovom trenutku prilično nerealno. Dušica Radojčić i njezini suradnici ne razumiju, ili se prave da ne razumiju, da se paralelno s uvođenjem cirkularne ekonomije mora odvijati i ona tradicionalna, inače će sve otići dovraga pa nećemo imati što spašavati od klimatskih promjena. Kako drugačije objasniti da su osim prodaje nekretnina na istoj sjednici Možemovci odbili i projekt izgradnje hotela, vila i filmskog studija Max Stoja, koji je trebao u proračun donijeti 50 milijuna kuna?

Sve to jako dobro razumije Filip Zoričić, ali je svejedno nakon lokalnih izbora koalirao s Možemo!. U tom trenutku je bio uvjeren da mu je to jedino rješenje; IDS je u kampanji toliko žestoko napadao da bi se eventualna koalicija s njima doživjela kao izdaja. Ali ima tu jedan veliki problem, a taj je što su IDS i Zoričić puno prirodniji saveznici nego Zoričić i Možemo!. Prilično je izvjesno da bi te dvije opcije, kojima ne bi ni trebao treći jer zajedno imaju dovoljnih 12 vijećnika, izglasale i projekt Max Stoja i prodaju nekretnina. Danas bi Zoričić mirno slavio blagdane na nekoj od adventskih kućica umjesto da razbija glavu minusom u proračunu i sukobima s partnerima i investitorima.

No sve je to sada prošlost i treba vidjeti kako će se stvari odvijati u 2022. Hoće li se Zoričić odlučiti na labavo primirje s Možemo, ili će se, makar neformalno, okrenuti IDS-u? Nakon svega što su mu Dušica i ekipa priredili proteklih sedam mjeseci, spoj s omraženima iz Splitske ulice u javnosti se možda više neće doživljavati kao blasfemija. Pitanje je, naravno, i je li IDS uopće zainteresiran za suradnju sa Zoričićem.

A kao krajnje rješenje uvijek ostaju novi izbori. Možda bi to na koncu bilo i najpoštenije. Da Puljani pokažu jesu li za milijunske projekte, ili za krpanje čarapa.