Slijedi me mobitelom

"E, pa nećeš ti mene muljati, dobio/la sam fotku gdje si sve bio/la", može glasiti jedna sasvim tipična rečenica iz jedne, recimo svađe u braku ili u komunikaciji između roditelja i djece. Pametni telefoni čuda čine, samo što ne kuhaju šugo. Bilo gdje, bilo tko može te fotografirati, snimiti, vidjeti gdje ideš, što radiš, to su prave male špije. Uvijek prisutne. U jedno normalno doba. Sada, tako i tako nitko ne može nikoga po tom pitanju "muljati" jer nema mogućnosti. A kolike li tek tajne kriju ti uređaji, skrivene (van)bračne poruke, ili pak na relaciji roditelji-djeca, (ne)prijatelji?!

Osim suđenih i nesuđenih ljubavnih poruka, ti uređaji, od kojih se neki pojedinci ne razdvajaju nikada, niti u WC-u, "kriju" i viruse i bakterije, u uobičajeno vrijeme, izvan pripravnosti zvane koronavirus. Sada, sudeći po činjenici da u drogerijama nema više maramica za mobitele i laptope, svi revno čiste te uređaje. Jer to je pola zdravlja. I pola komunikacije, koja je sada presudna.

No, osim što ti uređaju mogu odati nevjerne muževe i žene, nestašnu djecu i još nestašnije tinejdžere, dakako u normalno doba, sada mogu poslužiti za praćenje podatka o tome koliko ljudi izlaze. O tome se puno govori posljednjih dana, a nedavno se razgovaralo i u Italiji gdje je situacija već neko vrijeme vrlo dramatična. Naime, iako je rečeno da ljudi ne izlaze iz svojih domova osim za najnužnije potrebe, po nekim statistikama 40 do 60 posto Talijana nije se toga pridržavalo i klatili su okolo, iako ova pandemija nemilosrdno odnosi živote. I nisu samo stariji žrtve. Nitko ne zna tko se može, kada, kako i gdje zaraziti. A telefoni bi, kod nas kao i kod njih ovom prilikom mogli odati tko je bio neposlušan i koliko je bio neposlušan.

No, tu se onda javlja i čitav niz činjenica, od zadiranja u intimu, ljudskih prava, i te odluke nisu dobro dočekane, mnogi smatraju da će se to nastaviti i kasnije, pa na koncu, ljudi mogu i ostaviti mobitel kući i izaći prošetati i zaraziti deset osoba. S druge strane, ima onih koji misle da je sada takvo stanje da je sve dozvoljeno, i ako to pomogne i minimum prilikom smanjivanja širenja epidemije - dobrodošlo.

Normalnost više ne postoji. Svi će iz svega toga izaći kao druge osobe, ništa neće biti isto kao prije. Prilika je to i za preispitati međuljudske odnose, za detaljnu inventuru, generalku što se tiče emocija. Životi su nam se promijenili gotovo preko noći, a da ne govorimo o navikama i drugome.

U ovim neizvjesnim trenucima, kako bi pojedini filozofi rekli, niti malo lakog stoljeća, možda stvarno pametni telefoni postanu najbolji prijatelji, štoviše, skoro pa jedini prijatelji. Treba biti strpljiv, kažu. Samo da sve to čim prije prođe i da se na cesti radujemo čak i susretima s onima koji su nam prije bili antipatični.