Skrbentinovo

Približava se još jedan u nizu "komercijalnih" blagdana, Valentinovo, koji je u posljednje vrijeme postao sve značajniji marketinški proizvod i trik. Sve se više govori o čitavoj paleti proizvoda, poklona, izleta i večera, a gdje je tu ljubav? Hm, lijepo je govoriti o ljubavi, potencirati ono lijepo i pozitivno, makar i prigodno, iako, bez da se bude pesimističan, mnogi će konstatirati da je danas ljubavi sve manje. Svugdje. Na svim razinama.

I to ne samo ljubavi, već i skrbi, sućuti, empatije, sve se svodi na prigodne izljeve osjećaja ljubavi i dobrote, na prigodne programe i manifestacije.

S jedne strane u svijetu vlada panika oko koronavirusa i svih mogućih i nemogućih načina njegova prijenosa i širenja, s druge strane svugdje oko nas patnja, ljudi koji umiru sami, bez skrbi, zaboravljeni od svih, nasilje nad ženama (a ponekad i nad muškarcima), sve više odgojno zapuštene djece, sve više ljudi koji uzimaju, (ili ne uzimaju) neku terapiju za normalno funkcioniranje, razvoda, licemjerja, napuštene djece i sve manje mogućnosti za usvajanje te iste djece. Problemi na svakom koraku. Na svakoj razini. Sustavi koji ne funkcioniraju i zbog kojih skrb ne dolazi na vrijeme ili u potrebnoj mjeri do onih kojima je potrebna.

Samo šupljeg moraliziranja i licemjerja ne nedostaje. I priča o dobroti, ljubavi, skrbi, velikodušnosti, pažnji, a konkretnih činjenica i pomaka - nema. Čim se desi nešto loše - požari u domovima za stare i nemoćne, nemogućnost usvajanja djece, nasilje nad ženama - sve to, već klasično, ide po sistemu tresla se brda, rodio se miš. Neko vrijeme se o tome priča, razglaba, osuđuje, svi se nađu prozvanim nešto reći - dakako iz topline svoga doma ili ureda, a onda se ništa konkretno ne učini.

Bolesna djeca nažalost i dalje dolaze do prijeko potrebnih lijekova uz humanitarne akcije, svi uvijek obećavaju sve i svašta, a tko brine o roditeljima-njegovateljima, bolesnoj djeci, osim neke pojedinačne, dakako hvalevrijedne, humanitarne akcije. Na nekoj višoj razini nitko ne pruža skrb onima kojima je najpotrebnija.

Postoje, istina i dobri ljudi, ali sve je to tek kap u moru problema u 21. stoljeću, kada bi sve trebalo biti lakše i dostupnije za sve. Bit će da ima istine u razmišljanjima pojedinih filozofa da je to teško stoljeće. Neizvjesno. Otuđeno.

Sve se ubrzo zaboravi, a da se iz grešaka otkako je svijeta ništa, ili skoro ništa nije naučilo, dovoljno je pogledati povijest koja se stalno ponavlja. Bez po(r)uka. Glavno da je reklama, srca u svim bojama i veličinama. Glavno da ljubav ide kroz novčanik. Gdje je nestala skrb? Uz Valentinovo, trebalo bi se uvesti i svojevrsno "Skrbentinovo". I to ne jednom godišnje.