Škoro se vratio svojima

Ilustracija

Estradni političar i politički pjevač Miroslav Škoro napokon se vratio u društvo gdje mu je prirodno stanište. Nakon višekratnih pokušaja da postane politički lider – predsjednik Republike, premijer, predsjednik Hrvatskog sabora i(li) gradonačelnik Zagreba – u čemu svemu nije uspio pa je otišao i iz stranke koju je osnovao – Škoro se vratio u pjevačke vode. Gledatelji jedne komercijalne televizijske mreže mogli su ga vidjeti (i čuti) da veselo pjeva jedan od svojih hitova u novogodišnjem programu, uz zvijezde domaće estrade poput Severine, Maje Šuput, Lidije Bačić, Jasmina Stavrosa ili univerzalnog Balkanca Halida Bešlića.

Škorin povratak svojima znak je da je prepoznao vlastito mjesto u svijetu te da ono nije u Domovinskom pokretu iz kojeg je izašao nakon što mu je bio predsjednik, a vjerojatno ni drugdje u ozbiljnijim političkim vodama. Pri tome ne mislim reći da je Škoro posve izgubljen slučaj: ako procijeni korisnim, saborski mandat odradit će do kraja, a ako ne, povući će se kao u doba Ive Sanadera kada je također bio zastupnik i član HDZ-a. Napokon, u Hrvatskom saboru je i Davor Dretar Drele, zabavljač i komičar, iako više nisu u istom DP-u na čijoj su listi dospjeli u sabornicu. Nema sumnja da bi se u redovima saborskim zastupnika moglo pronaći i većih zabavljača od Škore i Dreleta. Pogledajmo samo Raspudiće, ali to je druga tema.

Mnogo je zanimljivija činjenica da Miroslav Škoro, osim političke, ima i poslovno-estradnu karijeru. Pjeva, svira i zvijezda je, što znači da ima zanat od kojeg može dobro živjeti. Polovica zastupnika u Hrvatskom saboru na tome mu može samo zavidjeti – njihov jedini zanat je stranačka iskaznica i izravno su ovisni o stranačkim šefovima. Škoro je dva puta dokazao da nije takav slučaj: kad je otišao iz HDZ-a i kad je napustio Domovinski pokret kojeg je, između ostalih, osnovao.

Ponovni ulazak Miroslava Škore u politiku krajem 2019. godine i izlazak na predsjedničke izbore 2020. gdje je postigao bolji rezultat od tadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović bio je projekt koji je djelomice uspio. Uz čuđenje mnogih, uzeo je glasove desnice koji su bili sigurni za dotadašnju predsjednicu te je, prema mišljenju nekih analitičara, pokazao artikuliranu političku snagu kao zastupnik jednog velikog broja birača.

Nastavak projekta Škoro – izlazak na parlamentarne izbore – doveo je na Markov trg napabirčenu desnu stranku iz koje su zastupnici ubrzo počeli bježati. Lokalni izbori potvrdili su da Miroslav Škoro nije kapacitet za političara većeg kalibra koji bi vodio Zagreb – iako je pitanje je li to i Tomislav Tomašević koji ga je pobijedio u srazu gradonačelničke utrke.

Ali, u stranci Severina-Šuput-Bešlić, dakle na estradi, Škoro ima svoje birače, odnosno publiku. Vratio se među svoje i teško da će i treći puta pokušati otići dalje od političke margine gdje sada tavori.