Sezona odlična, kreveti prazni?

Tko je u pravu što se tiče ovosezonske turističke potražnje i ponude? Pesimisti koji vide samo prazne krevete, opustjele apartmane i slab promet u takozvanom obiteljskom smještaju ili optimisti koji očekuju kako će turisti svakako nahrupiti za koji dan, najkasnije u kolovozu kad Talijani odu na raspust, pa će smještaja nedostajati od Umaga do Opatije, dalje i da ne govorimo?

Prognoze ministra turizma Garija Cappellija koji kaže kako sezona ide odlično i da se ne trebamo plašiti posljedica "kišnog svibnja" idu na ruku optimistima – ali ministar je ipak političar koji je plaćen da govori ono što svi žele čuti. Podaci Hrvatske narodne banke za prvi kvartal 2019. također idu na ruku promicateljima pozitive jer se jasno kaže kako je potrošnja inozemnih gostiju 5,4 posto veća nego prije – no to se odnosi tek na početak godine, dodat će pesimisti.

Smanjenje noćenja u hotelskom smještaju, o čemu se također priopćuje u medijima, nadomješta se pak obiteljskim smještajem koji je u porastu pa se po podacima turističkih eksperata mali iznajmljivači iz sezonskih zimmer frei obrta pretvaraju u višemjesečni turistički biznis. To je također dobra vijest – no kad se sve zbroji, crno i bijelo, dolazimo do sive svakodnevice o kojoj smo izvijestili ovih dana.

Puna je, naime, Istra praznih kreveta i apartmana iako kolone turista, gužva na granici sa Slovenijom i podatak kako samo Pula bilježi dvanaest posto više dolazaka i sedam posto više noćenja pokazuje da gostiju, jednostavno, ima. Na razini Hrvatske ima ih dva posto više, što nije zanemariva brojka.

Ali, u Istri je ove sezone dvije tisuće smještajnih jedinica više, od čega je samo pet novih hotela. Broj kreveta u privatnom smještaju porastao je za čak osam i pol tisuća u odnosu na lani, dok ih je u hotelima svega 500 više. Porasli su i kapaciteti kampova koji mogu primiti dvije tisuće gostiju više.

Očito, privatni ugostiteljski biznismeni žestoko su se - preinvestirali. Možda nisu pratili trendove koji potvrđuju manji broj gostiju koji će potrošiti više novaca – pa traže raskošniji smještaj, bolje hotele i obiteljske pansione, luksuz koji se ne vidi samo u bazenčiću koji je uz pomoć državnih sredstava sagrađen pored apartmana. Uz to, iz aviona se vidi kako istarski iznajmljivači u privatnom smještaju ne spuštaju cijene kako bi konkurirali konkurenciji iz drugih mediteranskih zemalja jer misle da je njihov krevet udobniji od grčkog ili turskog.

Prošla su vremena kada će zimmer frei usluga od tri mjeseca hraniti obitelj cijelu godinu. Turisti koji dolaze u naše destinacije žele sve bolji smještaj, pokazatelji upozoravaju kako će to i platiti, ali ne žele uživati u smještaju koji izgleda kao radničko odmaralište iz prošlog stoljeća s vrhuncem ponude u obliku plaže i borove šumice.

Obiteljski iznajmljivači prilagodit će se novim okolnostima ili nestati. Problem prevelike ponude u ekonomiji se rješava smanjenjem cijena. Ako znaju drugi način – osim da okrive državu kako je kriva za sve – dobit će Nobela za ekonomiju pa im gosti neće ni trebati.