SDP i IDS se ne vole. I gotovo

SDP i IDS se neizmjerno vole. Toliko se vole da se zapravo ne vole. Ima takvih ljubavi. Nije to ništa neobično. Još jednom je SDP iskazao ljubav prema IDS-u tako što je na proslavu 30. obljetnice istarske stranke uputio svog najvažnijeg čovjeka, predsjednika Davora Bernardića. I to je to. Jedini SDP-ovac u dvorani. Istina, najviši u stranačkoj hijerarhiji, ali sam kao Pale.

Doduše, pojavio se u Pazinu i Zoran Milanović, ali njega se više ne može smatrati stranačkim čovjekom budući da je jednom nogom već na Pantovčaku.

Čini se kao da je Bernardić na rođendan IDS-u došao iz kurtoazije, da se pojavio više reda radi, nego da bi vabio Borisa Miletića da mu se pridruži u koaliciji za parlamentarne izbore. Jer da je došao razgovarati o udruživanju, onda bi logično bilo da sa sobom dovede i svoje istarske prvake. A oni se tog dana Pazinu nisu približili ni na desetak kilometara. Glavni je istarski grad tog dana za njih postao kineski Wuhan, kontaminirano područje koje valja izbjegavati. Time su vrlo jasno dali do znanja što misle o eventualnoj suradnji SDP-a i IDS-a, pa i nek' je samo za parlamentarne izbore.

Očito je svima jasno da tu nema kruha, da SDP i IDS neće moći skupa, da među njima ima previše nepomirljivih razlika. To sugeriraju i izjave šefova tih stranaka koje su izgovorene u deset pari rukavica. "Naš spektar suradnje je liberalni lijevi centar i u tom smislu modalitet izlaska u jednom ili u dva bloka", rekao je Miletić.

Pretpostavka je da bi on ipak htio na okupu zadržati Amsterdamsku koaliciju, ali je svjestan i da bi u njoj IDS mogao ostati sam, a to onda tjera tu stranku u ono što ona želi svakako izbjeći - predizbornu suradnju sa SDP-om.

S druge strane, Bernardić kaže da postoje potencijali za suradnju s IDS-om jer su i ranije dobro surađivali. Kad bismo ispod te njegove izjave morali staviti titl, onda bi on glasio ovako: "Surađivat ćemo ako baš budemo morali, ali bolje ne." Jer SDP i IDS nikada zapravo nisu dobro surađivali na nacionalnoj razini. Uvijek je to bila suradnja koja je više bila prinudna, nego dobrovoljna. SDP je, istina, IDS-u davao ministarska mjesta, ali samo zato da bi im udovoljio kao koalicijskim partnerima, a ne zbog toga što je cijenio kadrove koje su ovi slali.

Teško da će se taj njihov odnos popraviti. Ne radi se tu o nekim nepremostivim svjetonazorskim razlikama, već jednostavno o nepodnošenju jedni drugih. Ne vole se. I gotovo.