Sažetci sažetaka

Vanesa Begić

Razvoj modernih tehnologija, sve veća dostupnost svega jednim klikom, omogućio je i "razvoj" plagijata, kopiranja ideja, ali i brže (raz)otkrivanje originala koji to nisu. Sve veća kontrola, odnosno mogućnost kontrole na mreži svih mreža donekle je smanjila moguću zloupotrebu raznih sadržaja, ali još uvijek ima dosta prostora za muljanje i muljatore, odnosno za varijante copy-paste na svim razinama i na sve moguće načine.

Danas, kada je znanje, znanost, informacija, dostupnija nego ikada ranije, nekad se čini da je i istovremeno i udaljenije nego ikad ranije, da se od šume ne vidi stablo, te da je prevelika dostupnost svega označila ujedno i nedostupnost pravih i konkretnih informacija te nesvjesno, na taj način i korištenje interneta za učenje, odnosno informiranja na (previše) površan način.

Recentne studije pokazale su kako su čak i kratke vijesti koje se pojavljuju na raznim portalima, (pametnim) telefonima i ostalim sredstvima komuniciranja nekim korisnicima previše dugačke, da bi željeli još kraće sadržaje, od svega rečenicu, dvije, da se ljudi od silnih podataka sve teže usredotočuju na sadržaje, kao i činjenicu da se sve površnije čitaju i prate vijesti, stvarajući na taj način vrlo često iskrivljenu sliku i percepciju stvarnosti koja je tako i tako sve samo ne jednostavna. A, s druge strane, sve te prečice oslabljuju pamćenje, kada je sve servirano, kratko, jednostavno, kopirano i sažeto, kada ne treba puno razmišljati.

Kako se nekad živjelo bez prepisivanja lektire uz jednostavna dva klika, kada je lektiru trebalo ili pročitati ili doslovno prepisivati, što baš i nije bila poželjna opcija, kada za čuti i vidjeti najnovije vijesti je trebalo pričekati tv vijesti ili sutradan novine, kada aplikacije za dostavu hrane nisu bile niti misaone imenice nego je elementarno znanje - i nalaženje vremena za kuhanje, bilo nešto najnormalnije, kada se odlazilo u pošte, banke, urede sve obavljati, bez jednog klika i kada su se majice, gaće, perilice i knjige kupovale - uživo. Trebalo je ići do prodajnog centra, razgledati… A sada se sve to čini jednim klikom - naručuju se majice iz Amerike, gaće iz Njemačke, haljina ravno iz Milana, ručak iz ovog restorana, računi se plate jednostavnim klikom - i vremena - nikada manje, ni za što. Ništa se ne stigne. Nevjerojatno. Ni za pročitati sažetak od sažetka vijesti, jer nema mogućnosti koncentracije, mozak prepun svega. Treba reset, ili ono što je enciklopedist J. J. Rousseau govorio, "natrag prirodi".

Nekada ni (pre)moderne metode učenja ne pomažu, od činjenice da se u školama sve manje (negdje se uopće to ne čini) uče pjesmice napamet, pišu diktati, da je previše toga servirano, tu, sada, odmah, ovdje. Što brže, sigurnije, bolje.

To je, rekli bismo "po narodu", sto babica, kilavo dijete. Tako nekako. Odnosno nikako. A sažetci sažetaka sažeti maksimalno nikada sažetiji. O tempora, o mores. I vremena sve manje.