San o ruži

Ilustracija

Od veljače radnici s najmanjim primanjima u Hrvatskoj imaju razloga za stanovito zadovoljstvo. Ne preveliko, ali minimalne plaće koje se isplaćuju u veljači – a zarađene su u siječnju 2022. godine – sada iznose 3.750 kuna neto, odnosno 4.700 kuna u bruto iznosu. Taj porast svakako je dobra vijest za 52 tisuće hrvatskih radnika koji zarađuju samo minimalac i važniji su za njih i njihove obitelji od ulaska u Schengen ili eurozonu. Minimalna plaća od petsto eura iznosi 52 posto prosječne plaće koja je u prosincu iznosila 7.333 kune, što je najviše posljednjih godina, ali i dalje je poražavajuće kad se gleda inflacija, poskupljenje energenata i mogućnost dizanja životnog standarda.

Osim toga, statistika pokazuje da je neto plaću manju od 3.915 kuna zarađivao svaki deseti zaposlenik u Hrvatskoj, dok je svaki drugi primao manje od 6.149 kuna na mjesec. Porast minimalca, neoporezivog djela plaće, pomoći će svima, ali pitanje je koliko kad se otvoreno najavljuje i poskupljenje najosnovnije hrane poput kruha, mlijeka i najjeftinijeg mesa. Građanima koji dižu prosjek – menadžerima, dobro plaćenim stručnjacima i političarima – s njihovim peteroznamenkastim primanjima to je možda predosadna priča koja se ponavlja kao film "Beskrajni dan" – no stotine tisuće onih koji žive poput junaka starog filma "San o ruži" Zorana Tadića – čiji je vrhunac u tome da radnik iz tvornice kupi obitelji nekoliko kilograma kvalitetnog mesa, ruže – dobro znaju o čemu je riječ.

Priča o minimalcu i njegovoj kupovnoj moći zanimljiva je i u europskom kontekstu, odnosno kao usporedba s drugim državama Europske unije. Hrvatska je druga na rang listi siromaštva, odmah iza Bugarske gdje je minimalna bruto plaća 300 eura. Ali, u Bugarskoj su hrana i životni troškovi jeftiniji – pa tih 300 eura vrijedi kao šesto eura u stvarnosti i u košarici za kupnju, dok hrvatskih 624 eura bruto donosi 880 eura u realnim troškovima. Kako će to izgledati nakon poskupljenja električne energije i plina u travnju – poslije čega će poskupjeti prijevoz, a potom i druge robe i usluge – teško je prognozirati.

No, lako je biti zavidan onima koji imaju više posebno ako je riječ o državama na koje smo nekada gledali s visoka. Recimo, Slovenija ima bruto minimalnu plaću od 1.100 eura, isto kao i Španjolska, dok minimalac od 1.500 eura imaju Njemačka i Francuska. Belgija je 1.600 eura, Irska i Nizozemska 1.700 eura te maleni Luksemburg više od 2.200 eura u bruto iznosu. Neke države nemaju propisani minimalac, ali nemojte se plašiti, nije tako skroman kao u nas.

Koliko će povećanje minimalca, čiji je zadatak borba protiv sve većeg siromaštva uzrokovanog poskupljenjem, imati efekta vidjet ćemo. Bogata Austrija je kućanstvima s manje od 5.670 eura mjesečnog bruto prihoda isplatila pomoć od po 150 eura, dok su nezaposleni dobili 300 eura pomoći. Bitka za minimalac kod nas se bije sitnišem.