Razmontiravanje IDS-ovog stroja

Robert Frank

Nakon svega, burnih izbora, izgubljene Pule, Buzeta i Pazina, te jedva osvojene Istarske županije, pa kad se još tome pridoda netrpeljivost unutar vlastitih redova, svatko s minimalnim promišljanjem politike mogao bi se zapitati je li IDS stranka koja nestaje.

Ili je, ukoliko je ova (pr)ocjena ipak malo pregruba, riječ o stranci kojoj se dramatično reducira utjecaj, domet, moć i ugled.

U ovim ljetnim mjesecima IDS je, prije svega onaj pulski, stožerni, možda i ključni za kontrolu stranke barem na razini percepcije, potpuno pasivan i nezainteresiran. Dobio je novo čelništvo, s prvim čovjekom koji se, nakon inauguracijskog (polu)javljanja, više nigdje i nikad nije pojavio.

Kao da je ostvarenom pobjedom Danijel Deković zadovoljio svoje ambicije. Ako mu je opravdanje, kao i seniorima poput Edija Gobba koji su stali iza njega, da ljeto nije vrijeme za bavljenje politikom, onda su u velikoj zabludi. Na primjer, nova pulska vlast, posložena između nezavisnog Filipa Zoričića, zelene Dušice Radojčić i crvene Sanje Radolović, na dnevnoj razini i do najsitnijih detalja razmontirava IDS-ov stroj koji je gradom u kontinuitetu upravljao gotovo dva desetljeća. Iz IDS-a o demontaži njihovog sustava ni riječi.

Nitko iz stranke ne brani stranačke politike iz vremena gradonačelničkog mandata Borisa Miletića. Ova se stranka sada ponaša kao da nikada nije ni vodila Pulu. Tek je jasno da su se u njenim redovima opredijelili za indiferentan i inferioran pristup prema recentnoj vlasti koja ne gubi ni sekundu da bi kompromitirala IDS.

O dubinskim i pravim razlozima zbog kojih je to tako, i zašto postoji dojam o "unutarstranačkoj izdaji" dalo bi se naširoko raspravljati. Sigurno je i indikativno da dio stranačkih ljudi koji nisu bili bliski gradonačelniku Miletiću, ili su se od njega s vremenom udaljili, ili ih je on distancirao, sada likuje.

Posebno ako su se u međuvremenu vratili na pozicije s kojih mogu usmjeravati aktivnosti stranke i osmišljavati neke drugačije politike. Tiho se naslađuju očekivanom agresijom nove vlasti prema Miletićevim ljudima. Vjerojatno još više uživaju u činjenici da sadašnja gradska uprava blokira ili zaustavlja neke projekte započete u posljednjim godinama.

No, nova vlast ne radi ništa suprotno onome što bi radio ili je radio IDS pa se, s te strane, može zaključiti da su svi približno isti kad se dokopaju funkcija. Forsiraju samo svoje – i ljude i projekte. Tako valjda i mora biti.

U svemu tome, IDS-ovci se, opet, sami sebe odriču. Ne svrstavaju se prema političkom protivniku nego prema sebi samima. Ponavlja se priča između dva izborna kruga kad se upravo na ovoj novinskoj stranici izveo zaključak da je najveći neprijatelj IDS-ovca sam IDS-ovac. Stranka je, potkraj kolovoza, potpuno demoralizirana i umrtvljena.

Gradonačelnik Zoričić trenutno nema nikakvu opoziciju. Prema nekim procjenama sve bi moglo biti drugačije kada 11. rujna na stranački tron neočekivano i mimo svih planova zasjedne načelnik Barbana Dalibor Paus. Onda će IDS startati kao Formula 1. Živi bili pa vidjeli. Dotad svjedočimo urušavanju kojeg nitko nije očekivao.