Puljkovi i Raspudići – dvije hrvatske obitelji

Ilustracija

Nema boljeg dokaza o proturječnosti hrvatske politike nego što je javno djelovanje dva političarska para na nacionalnoj sceni - obitelji Puljak i Raspudić-Selak. Puni su ih portali i televizijske emisije, bacaju "bisere pred svinje" usred Markova trga, pune novinske stupce, kandidiraju se i protukandidiraju na izborima, politiku smišljaju doma u kuhinji i uvjereni su da bi svi mi mogli biti njihovi birači.

Ivica i Marijana Puljak, predsjednik i saborska zastupnica Centra, pokretači stranke Pametno i ujedinitelji u Stranku s Imenom i Prezimenom koja se danas nalazi u spomenutom političkom centru, liberalnog su svjetonazora i promicatelji transparentne politike. Toliko se ističu u želji za poštenim vladanjem da je Ivica Puljak, štiteći svog zamjenika koji je pod istragom zbog prijetnji novinarkama Slobodne Dalmacije, odlučio ići na nove izbore da bi se potvrdio kao splitski gradonačelnik. Puljkovi pripadaju akademskoj zajednici, on je sveučilišni profesor, i u politiku nije ušao bez zvanja i zanimanja. Istodobno, njegova žena Marijana Puljak neprekidno traži nove izbore za Sabor, pa čak i "rekonstrukciju Ustava", iako nije razvidno što bi to značilo.

Sveučilišni profesor je i talijanist Nino Raspudić, koji, također sa suprugom, Marijom Selak-Raspudić, pripada akademskoj zajednici te ni oni u politiku nisu dospjeli s burze rada. Politika koju zastupaju Raspudići dijametralno je suprotna Puljkovima: saborski su zastupnici klerikalno-desnog Mosta, iako tvrde da nisu članovi te stranke. Nino Raspudić je, prije dosta godina, slovio doduše kao ljevičar, ali danas zastupa ultrakonzervativne poglede stranke koju svjetonazorski vodi sisački biskup Vlado Košić, a saborske su mu kolege neobični prosti likovi poput Mire Bulja i Nikole Grmoje.

Raspudići kao "nezavisni" konzervativci s liste Mosta predstavljaju dio hrvatske politike koja se protivi covid potvrdama, razmišljaju kako glasati o članstvu Finske i Švedske u NATO savezu, politički pokrivaju ultraške ideje o pobačaju i smatraju Hrvatsku katoličkom talibanijom. Ukratko, nema političke ideje oko koje bi se "centraši" Puljkovi i "mostaši" Raspudići mogli složiti. Osim jedne: Vlada mora pasti, izbori se trebaju raspisati što prije. O tome što bi oni ponudili biračima šute, a i teško da bi se svi oni opet okupili u Hrvatskom saboru. Most, doduše, prelazi izborni prag kao jedna od dvije desne stranke koje imaju šanse ostati parlamentarnom (druga je Domovinski pokret), ali to ne znači da će biti mjesta i za "honorarce" Raspudiće koji su Mostovci samo za saborsku plaću.

Bez želje da određivanjem i navijanjem tko je napredniji, vještiji ili bolji političar – pripadnici obitelji Puljak ili obitelji Rasupudić-Selak – samo želimo konstatirati da se na njima i u njihovom radu vidi što je sve današnja hrvatska politika. Vidi se kako su političari svi zajedno "jedna velika obitelj" tek kad se radi o plaćama i beneficijama što ih uživaju na naš račun.