Prvi maj – praznik penzionera

Poruke s ovogodišnjih proslava međunarodnog praznika rada nisu posve jednake kao prošlih godina. Jelovnik je, doduše, ostao isti – besplatan grah te roštilj i pivo na vlastiti račun – ali sindikalni lideri mnogo su kritičnije govorili o prilikama u društvu i perspektivama radnika koji su po plaćama na začelju Europske unije. Sindikalci danas, i u tome je razlika, imaju u rukama novi alat za skidanje pozlate na Banskim dvorima i njegovim trenutačnim stanarima. Zove se referendum. Masovni odziv na potpisivanje referendumske inicijative "67 je previše" daje aktivistima velikih sindikata vjetar u leđa da od Vlade traže ustupke ili će svoja prava na biralištima tražiti stotine tisuće građana kojima se nimalo ne dopada ideja da rade do 67 godine starosti.

Uz nabrajanje svih drugih gorućih problema koji muče radništvo, kao što su velika nezaposlenost mladih i činjenica kako golemi broj zaposlenika radi na određeno što im ne daje minimalnu socijalnu sigurnost, u Puli i Istri najviše se govorilo o Uljaniku i budućnosti brodogradnje. Uljanik je majka istarskog radništva i nemoguće je izbjeći nagađanja o njegovoj sudbini. Na skupu na Portarati jasno je izražena bojazan da idućeg prvog maja Uljanika više neće biti, te da će se time uvelike promijeniti gospodarske prilike u županiji.

Ipak, ovogodišnji praznik rada mogao bi se pamtiti po početku oštre borbe s Vladom za dostojanstveniji odlazak u starosnu mirovinu. Sindikalni zahtjevi koji se potpisuju na ulicama opasni su za Vladu i prije referenduma jer ruše briselski koncept mirovinske reforme po kojem bi osnova za starosnu mirovinu bila 41 godina radnog staža ili 67 godina života. U Hrvatskoj gdje se proteklih dvadesetak godina malo tko uspio zaposliti u svojoj struci, gdje radnici stariji od pedeset godina života koji se nađu bez posla mogu tek životariti na socijalnoj pomoći, jer ih nitko neće zaposliti i gdje je glavna stručna kvalifikacija stranačka iskaznica – u takvoj se Hrvatskoj stotine tisuća građana opravdano buni kako ne žele primjenu restriktivne mirovinske reforme.

Trenutačno nije najvažnije, iako se pamti, tko je tu reformu progurao kroz Hrvatski sabor. Nisu ni najvažniji trenutačni ministar rada i premijer koji je zagovaraju i pritom troše novac poreznih obveznika za propagandu usmjerenu na "preodgoj" tih istih građana. U ovom trenutku najvažnije je da građani kroz referendum, demokratski, izraze svoje želje o uvjetima rada i odlaska u mirovinu. Nakon toga Vlada, kao servis građana, tu želju treba bez dodatnih primjedbi provesti, a ne prijetiti da će se boriti protiv referenduma i njegovih posljedica na svaki mogući način.

Proslava prvog svibnja 2019. godine – na kojoj su uobičajene jalove prosvjede zamijenili referendumski zahtjevi – bit će praznik za buduće penzionere ako se barem ova sindikalna akcija pokaže uspješnom.