Proračunski misterij

Osim predblagdanskih radosti za djecu i odrasle kraj godine protječe u vrlo zgusnutom rasporedu sjednica općinskih i gradskih vijeća na kojima se usvajaju općinski i gradski proračuni. Nama novinarima je to već četvrtstoljetna rutina i sve nam je prilično jasno, ali mnogim vijećnicima čini se da nije.

Jedna od tipičnih situacija koje susrećemo na tim proračunskim sjednicama je, primjerice, drastično smanjivanje ili povećavanje proračuna u astronomskim iznosima od nekoliko milijuna kuna. U praksi su to banalne stvari: planiralo se napraviti nešto veliko, financirano novcima iz europskih fondova, ali projekt nije prošao na natječaju: logična posljedica je da se taj veliki iznos ukloni iz proračuna.

Ili se pak doista napravi nešto veliko, za što je i planiran veliki iznos, ali zbog raznih birokratskih razloga to nije plaćeno u istoj kalendarskoj godini, pa se opet to mora maknuti iz ovogodišnjeg proračuna i prebaciti u sljedeći. Te višemilijunske rupe nekome se mogu učiniti kao pokazatelji uspješnosti poslovanja lokalne samouprave, iako je riječ o višoj sili.

Tipična situacija sa sjednica tih vijeća na kojima se odlučuje o proračunima je i žustro predlaganje (uglavnom) oporbenih vijećnika da se u proračun uvrsti nešto što oni predlažu, a što oni na vlasti nisu predvidjeli. Odgovor najčešće biva: pokažite odakle da uzmemo taj iznos. Pa se onda predlaže da se, recimo, novac za nove dresove nogometnog kluba uzme od, recimo, komunalne naknade ili sredstava planiranih za javnu rasvjetu. Ne može, stiže promptni odgovor, jer to su namjenska sredstva koja se mogu koristiti samo za komunalne investicije.

Takve diskusije i prijedlozi "u zadnji čas" zapravo pokazuju kako smo još uvijek demokratski prilično nezrelo društvo. Koliko je već mandata prošlo otkako je u Hrvatskoj uveden novi ustroj lokalne samouprave? Šest-sedam? Naravno, nisu u gradskim i općinskim vijećima cijelo to vrijeme jedni te isti ljudi, ali neki jesu birani više puta, ima se koga pitati i od koga učiti. U nekim općinama se sve nedoumice i svi neočekivani financijski prijedlozi rješavaju na odborima ili međustranačkim koordinacijama, pa sama sjednica vijeća prođe, što se tiče usvajanja proračuna, prilično glatko. Nevješt prijedlog podnesen u zadnji čas teško da će proći, pa se to onda doživljava kao represija ili politička isključivost. Ako su gradski ili općinski proračuni za neke još uvijek tajna ili misterij, vijećnička prisega koju su dali na početku svog mandata obavezuje ih da tu tajnu osobno razriješe.