Profit, a ne emocije

Veliki dobavljači automobilskih dijelova na globalnom tržištu, kao i pojedini proizvođači automobila, suočeni s lošijim poslovnim rezultatima, najavljuju smanjenje troškova zbog krize u autoindustriji. Takvi negativni trendovi zasigurno ne idu na ruku ni nastojanjima Cimosovog vlasnika, talijanskog investicijskog fonda, tvrtke TCH, koji je od preuzimanja Grupacije Cimos Kopar, zadnje dvije i pol godine sve svoje snage upregnuo u njeno restrukturiranje i konsolidiranje.

Glavni izvršni direktor Gino Berti još je ljetos izjavio kako u hrvatsku regiju Cimos planira do 2021. godine uložiti oko 25 milijuna eura. Rekao je također da im treba puno novih radnika, ne samo inženjera, nego i strojara, mehaničara, mehatroničara, radnika na održavanju, u proizvodnji… Svega nekoliko mjeseci nakon našeg srpanjskog razgovora, u Cimosovim tvornicama Buzet, Roč i Labin, suočeni su s najavama vala otpuštanja, doduše uz otpremnine.

Uz prethodnih sedam od prije nekoliko mjeseci, sada se kalkulira s brojkom od 32 otkaza. Smanjuje se broj neproizvodnih radnika, pa i inženjera i predradnika. Režu se troškovi uvjetno rečeno u režiji, a zapošljavaju proizvodni radnici iz okolnih zemalja s obzirom da ih u okruženju nema. Međutim, kao što su to i sindikalisti primijetili, vizionari koji su daleke 1972. godine htjeli pokrenuti autoindustriju na Buzeštini, nisu zamislili da će to biti tvornica za radnike iz okolnih zemalja, nego za domicilno stanovništvo da ga se zadrži, da ne iseljava iz rodnog kraja.

Stoji argument da je Cimosov vlasnik, privatna firma, investicijski fond koji ga nije preuzeo stoga što mu se sviđa već je motiviran profitom, ali valja podsjetiti da su uoči kupoprodaje Grupacije Cimos Kopar, riješene sve financijske dubioze. Hrvatska država itekako je pokazala da ima sluha - oprostila je dio duga kojeg je Cimos imao prema Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka kao što je i riješila pitanje Cimosova zemljišta, na kojem se nalaze pogoni u Buzetu i Roču, koji prilikom pretvorbe nisu prešli u vlasništvo Cimosa, a nisu bili evidentirani ni kao državna imovina. Sve to vođena motivom očuvanja radnih mjesta u hrvatskom dijelu Cimosa, tvornicama u Buzetu, Roču i Labinu. Radnih mjesta, žale se u Buzetu, sada je sve manje, a država nema nikakve mehanizme da to spriječi.