Politika važnija od turizma

Odluka Washingtona da omogući hrvatskim građanima bezvizni ulazak u Sjedinjene Američke Države prije svega je važna politička poruka. Naravno, ona omogućava i hrvatskim turistima da posjete Veliku jabuku, New York, ili Disneyland, ali pitanje je koliko je takvih u vrijeme korona pandemije u kojoj se naša zemlja crveni na epidemijskom zemljovidu svijeta.

Ne bi se moglo ni za predkorona doba reći da su Hrvati hrlili u turističke posjete ili odlaske rođacima u dijaspori u SAD-u zbog niskog životnog standarda, a i oni koji su imali za skupo putovanje, "skucali" su i dvjestotinjak dolara za vizu. Slično vrijedi i za poslovne ljude koji biznis obavljaju preko elektronskih alata i sve su rjeđe prilike da se odleti "preko bare", potpiše poslovni ugovor i stisne pesnica da bi se potvrdio. U tu svrhu služi digitalni potpis.

Osim toga, još uvijek nema sporazuma o onemogućavanju dvostrukog oporezivanja u Hrvatskoj i SAD koji bi poslovnjacima bio znatno izdašniji od činjenica da viza više nema, ali da se treba prijaviti preko interneta i platiti stotinjak kuna da bi ušlo u najveću zemlju slobodnog svijeta.

Stoga je posve očito da je ukidanje viznog režima politička odluka u kojem američka vlada daje pozitivan signal za nastavak dobre suradnje na sve nesigurnijem Balkanu. Objašnjenje da je Hrvatska baš sada stekla uvjete za ukidanje viza – koje se bazira na statistici broja prihvaćenih i odbačenih viznih aplikacija – svakako je točna. No, kako bi rekao zabravljeni engleski političar Benjamin Disraeli, postoji laž, besramna laž i statistika. U ovom slučaju, statistika američkog pogodovanja Hrvatskoj koincidira zaoštravanjem političke situacije na Zapadnom Balkanu te potrebom da se malom NATO partneru – koji se nalazi u neposrednnom susjedstvu kriznih zemalja kakve su Srbija, Kosovo i Bosna i Hercegovina – pokaže povjerenje kako spada u društvo zemalja zapadne demokracije, u države slobodnog svijeta koje jedne drugima ne nadziru svaki korak.

U svakidašnjici, izravnu korist od ukidanja viza za SAD imat će, kako smo već naglasili, malobrojni građani. Možda njih nekoliko tisuća kroz godinu, ali hrvatska diplomacija i Vlada u Zagrebu imat će u rukama još jedan čvrsti dokaz kako su odnosi s SAD-om u pozitivnom porastu. U svijetlu nove američke angažiranosti u regiji, to je i poruka državama koje Amerikancima šalju signale negostoljubivosti zbog njihove jasne privrženosti sporazumu o Bosni i Hercegovini iz Daytona, samostalnosti Kosova te želje da istodobno sjede na trosjedu zajedno s EU, Kinom i Rusijom.

Vize za Ameriku mali su korak za službenu Ameriku, ali veliki za malu hrvatsku državu koja nikad nije imala tako povlašten položaj u odnosima s jedinom svjetskom velesilom. Tu nema mjesta likovanju sadašnje vladajuće većine ni ljutnji trenutačne oporbe. To je potvrda da se Hrvatska sve udobnije smješta u fotelji zapadne demokracije umjesto sjedenje na trosjedu geopolitičkih podjela.