Početak kraja apartmana

Ilustracija / Ivor Balen (snimio Milivoj MIJOŠEK)

Već i letimični pogled na Google mape pokazuje da su apartmani preplavili Pulu. Kako skrolate kotačićem na mišu prema naprijed, tako niču crvene oznake sa sličicom kreveta i živopisnim nazivima prenoćišta za turiste. Kursor možete postaviti bilo gdje, u centar, u Šijanu, Štinjan, na Veli Vrh ili na Verudu - sasvim je svejedno. Pula je grad apartmana.

Onako od oka, možemo izračunati koliko prosječan apartman donosi, odnosno koliko vlasnik zarađuje. Ako se uzme 100-tinjak dana popunjenosti i cijena od 100 eura, jednostavno je pomnožiti da je to oko 10.000 eura, minus troškovi i davanja koja, zbog povoljne porezne politike prema ovoj djelatnosti, nisu velika. Skroman čovjek može preživjeti godinu samo s jednim apartmanom, s dva se već živi lijepo, a s tri kao lord. Pogotovo ako se uzme u obzir da je na pojedinim lokacijama popunjenost znatno veća od 100 dana, a i cijena veća od 100 eura.

Jednaka situacija kakva je u Puli je, naravno, i u drugim dijelovima Istre, s tom razlikom da uz apartmane tamo dominiraju i kuće za odmor. Ako se vozite od Loborike preko Galižane tamo negdje prema Juršićima, svakih nekoliko mjeseci nabrojat ćete nove kuće s bazenima.

Zbog svega toga ne treba čuditi da se na nedavni natječaj za posao u Općini Ližnjan nije javio nitko, iako je plaća koja se nudila bila 9.000 kuna. Jer, zašto bi netko radio 150 (plus minus) sati mjesečno za 9.000 kuna, ako ih iznajmljivanjem može zaraditi u 10-ak dana ne radeći gotovo pa ništa? Apartmani i kuće za odmor su glavni razlog zbog kojeg se u Puli i Istri dobro živi i zbog kojeg stranci sve češće rade poslove koje domaći ne žele raditi.

U Istri se dovoljno dobro živi da je mnogima najveći problem hoće li se graditi neki hotel ili neće. Međutim - premda to nije bila tema zbog koje je hotel Valkane (bio) problem - činjenica je da bi njegova izgradnja moga značiti početak kraja ere apartmana. Ne naravno na način da će apartmani izumrijeti, ali svakako na način da više neće biti dominantni.

Gradonačelnik Filip Zoričić je u proteklih nekoliko tjedana u viša navrata isticao da se Pula okreće hotelima s pet zvjezdica jer je postala grad apartmana u kojem se stvaraju redovi ispred fast fooda. Glavna tema na nedavnim Danima hrvatskog turizma u Šibeniku bio je održivi turizam, a kao jedini put do njega detektirano je ulaganje u smještaj s pet zvjezdica. Ako stvari brutalno pojednostavimo, gost koji u Hrvatskoj potroši 10.000 eura ima deset puta manji "ekološki otisak" nego deset gostiju koji potroše svaki po 1.000. Svima je jasno da ovaj prvi ide u hotel s pet zvjezdica, a ovi drugi u apartmane.

Druga glavna tema u Šibeniku bio je povratak lokalne radne snage u turizam, jer svi su svjesni da se Filipinke, koliko god da jesu šarmantne, ne mogu smiješiti s postera Hrvatske turističke zajednice. Ako se stvari čitaju između redaka, s najvišeg skupa hrvatskog turizma kao da je netko povikao - dosta je bilo rentanja i lake love, tko želi dobro živjeti od turizma u buduće će morati mućnuti glavom.

Jest, daleko je još to, možda i desetljećima, ali misao definitivno sazrijeva.