Plava tekućina

Bilo je to početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća kad se u Italiji pojavila kolera. U našoj osnovnoj školi se toj bliskoj opasnosti pristupilo vrlo ozbiljno: okupili su nas djecu, održali nam alarmantno predavanje i naputili da obavezno umačemo ruke u nekakvu plavu tekućinu postavljenu u lavoru pred ulaz u svaki školski WC.

"Kolera nam je pred vratima", bila je svaka druga rečenica koja je iz usta starijih dopirala do ušiju nas tadašnje djece, ali u to vrijeme naša "vrata" ta kolera iz Italije ipak nije prešla. Ne sjećam se jesu li se tada pričali vicevi o koleri, ali danas se o korona virusu vicevi itekako pričaju. Diljem fejsbuka objavljuju se duhovite fotografije s komentarima, primjerice seljaka uz lambik kako peku rakiju s potpisom da se u nas marljivo radi na proizvodnji cjepiva protiv zloglasnog virusa; pijanca zapelog u grmlju uz potpis "koruna virus", ili pak preporuke o panceti i češnjaku kao najefikasnijim sredstvima protiv svakog virusa, pa tako i ovog zadnjeg.

Minulih su godina sijane panike i provođene spektakularne preventivne akcije (u formi svinjocida i peradocida) protiv raznih svinjskih i ptičjih gripa i kuga, pa se ipak, što zbog uspješnosti tih preventiva, a što zbog preuveličavanja opasnosti, nije dogodilo ništa tragično. Ebola je skoro zaboravljena, SIDA je ostala izolirana tamo negdje u tropskim bespućima, tko se još sjeća SARS-a (koji je prije 18 godina također krenuo iz Kine) i tko zna kojih još prijetećih a ipak neostvarenih pandemija, ne računajući ove "obične" gripe koje svejedno svake zime kose mnoge živote širom svijeta.

Filmovi i knjige katastrofičnog ili SF žanra u kojima većina čovječanstva ili čak cijelo, strada od dotad nepoznatog virusa i dalje su atraktivni jer ih u stvarnosti još ipak ništa žešće nije s fantastike degradiralo u dokumentaristiku, a još uvijek drže vodu i teorije zavjere po kojima se novim bolestima ili priroda osvećuje za sve zlo koje joj je čovjek nanio ili se bijegom iz laboratorija umjetno stvorena bolest osvećuje svojim tvorcima.

U starija vremena svijetom su harali kuga, malarija i španjolska gripa. Novija vremena donijela su nove mikrobiološke strahote, i čovjek je oduvijek bio prisiljen na suživot s raznim latentnim opasnostima po svoje zdravlje.

Nisu zalud utopijska društva ona u kojima su i bolesti iskorijenjene, barem one najopakije, ali dok se takve utopije ne ostvare ili dokle medicina toliko ne uznapreduje, treba naučiti živjeti s bolestima na kućnom pragu i naprosto umakati ruke u plavu tekućinu onako kako učiteljica kaže.