Osveta planeta

Opasnosti vrebaju sa svih strana. Premda do prije nekoliko mjeseci velika većina ljudi nije znala što je to točno radon, odakle dolazi i koje su njegova karakteristike, sada vlada panika oko toga jer je njegova koncentracija u nekim objektima uvelike iznad dopuštenih granica.

A riječ je mahom o odgojno-obrazovnim ustanovama. Moglo bi se postaviti pitanje, zašto baš tamo, gdje je najranjivija skupina, ili toga ima i drugdje, iako je praktički nemoguće izmjeriti i vidjeti rezultate koncentracije određenih plinova ili bilo čega u svakom domaćinstvu, u svakoj ustanovi, no svakako da taj podatak ne ostavlja nikoga od onih čija djeca tamo borave ravnodušnim, pa na koncu kako i bi kada je riječ o nečemu do(i)sta nepoznatom, što samim time plaši još više.

Ako se navodi da je koncentracija nečega veća od onoga što bi trebalo biti, dakako da taj podatak neće biti zanemaren i naravno da neće onima koji tamo borave biti svejedno.

Zagađenje je prisutno svugdje oko nas, sa svih strana, a do nedavno gotovo nepoznate vrijednosti i podaci, postali su sada središte interesa, preokupacije i panike, u stilu ima li nade za nas? I dok neki uporno uče, angažiraju se za proučavanje čestica, smanjenja nivoa zagađenja, druge za to briga kao za lanjski snijeg, ne baveći se previše time i ne zabrinjavajući se za budućnost, ostavljajući da se stvari jednostavno odvijaju - u dobru i u zlu, bez trunčice angažmana. Jer, navodno, na neke se stvari ne može utjecati.

Imajući na umu sve ekstreme koji se dešavaju diljem svijeta, od Australije na dalje, bez razmišljanja o teorijama urote, može se tvrditi da razloga za brigu ima puno, svugdje oko nas, i da su ti ekstremi, poplave, požari, vrućine, ledenjaci koji se tope i drugo tek dio, da budemo u duhu raznih blockbustera, "Osvete planeta" za sve ono što mu se čini. Od mikrokozmosa do makrokozmosa. Od xy kućanstva na dalje.

I ne izgleda tako nelogično, zar ne? Vrč ide na vodu dok se ne razbije, i to je očiti znak da prevelika pohlepa čini svoje, počevši od malih stvari pa sve do onih globalnih.

Na svim razinama i nivoima. Nikada toliko sredstava za higijenu, nikada toliko dijetnih proizvoda, light, da krvna slika bude savršena, kolesterol najniži, sve sjajno, a s druge strane, nikada toliko umjetnih i upitnih dodataka.

Nikada toliko mogućnosti u svakom pogledu, a uzročno-posljedično nikada toliko štetnih sastojaka, plinova, zagađenja, opasnosti, gdje bi se, da budemo u pjesničkom duhu, rekli da svaki plin, svaki dodatak, zaslađivač, otpad pomaže tkati taj svijet.