Ostaju li saborski zastupnici bez ljetnog raspusta?

Ilustracija

Svekolike se ideje vrzmaju posljednjih dana po Markovu trgu, političkim kuloarima i glavama stranačkih starješina i njihove PR služinčadi. Jedna od njih je i kako natjerati dvotrećinsku parlamentarnu većinu da se prihvati promjena Ustava, temeljnog zakonskog akta, za što je potrebno ujediniti 101 zastupničku ruku. HDZ-ova većina želi uvesti ustavne promjene na temu raspisivanja referenduma – da bi procedura postala jednostavnija te da se građani ne bi unaprijed izjašnjavali o pitanjima koje se kasnije proglašavaju neustavnima na Ustavnom sudu – ali ne želi više od toga.

SDP bi, ipak, uz to ubacio i pravo žene na izbor – koji je ionako zajamčen odlukom Ustavnog suda – ali bilo bi dobro da to piše u Ustavu. Baš kao što piše da je "brak zajednica muškarca i žene", što je rezultat jedinog do sada uspjelog referenduma koje je provela klerikalna desnica pod vodstvom udruge U ime obitelji. SDP bi čak išao do toga – ako se u međuvremenu još malo ne reducira – da sam organizira referendum o pobačaju.

Ali, pojavila se, u javnosti, zanimljiva duda varalica za demokratski nastrojene sabornike koji ne provode cijelo ljeto na moru odnosno odmoru. Prijedlog je da se u ustavne izmjene uvede i ukidanje ljetne stanke u radu Hrvatskog sabora od 15. srpnja do 15. rujna (pa onda vjerojatno i zimske od 15. prosinca do 15. siječnja) – pa da zastupnici mogu, kad iskoriste godišnji, nastaviti svoj posao u parlamentu. Ta populistička ideja posve je prikladna, ali teško da će proći jer su u posljednjih 32 godine demokracije svi navikli da su saborski zastupnici u svom radu izjednačeni sa školskom djecom koja imaju raspust u istom terminu.

Ustavne promjene koje bi dovele do ukinuća u saborskom zasjedanju – ili njegova skraćivanja za, primjerice, mjesec dana kako bi iskoristili godišnji odmori – možda bi podigle ugled Hrvatskog sabora u javnosti. Rejting agencije pokazuju da se već godinama ocjenjuje dvojkom i da je to institucija koja redovito dobiva slabiju ocjenu od Banskih dvora i Pantovčaka. Budući da i učenici koji su prošli razred s dvojkom imaju raspust, nitko ne smatra da bi uvažene zastupnike trebalo kazniti cijeloljetnim sjedenjem u ugodno klimatiziranim saborskim prostorima. Ali, ustavna odluka o ljetnoj i zimskoj stanci u zasjedanju – koja se može promijeniti izvanrednom sjednicom – doista je relikt prošlosti.

Neke stranke, poput novonastajućih Socijaldemokrata, izgleda da nisu protiv toga, ali promjene Ustava svakako se neće dogoditi samo zbog pauze za kupanje u moru narodnih poslanika. Promjena pravila o referendumu, ubacivanje prava na pobačaj i ograničavanje vlastite lijenosti ukidanjem stanke – to bi bio dobar kompromis oko kojeg bi se složila 101 ruka. Ako se većina slaže da referendum treba redefinirati, da je pravo na izbor već ozakonjeno odlukom Ustavnog suda i kad se shvaća da Sabor nije „dom lordova“ s tri mjeseca plaćenog raspusta – stranački šefovi trebaju staviti vlastite taštine u ladicu i dogovoriti se. A to je najteži dio priče o ustavnim promjenama.