Nakon dvije godine korona je uzmakla pred ratom, internetski stručnjaci s interneta, teoretičari zavjere prelaze na ratnu strategiju, na geostrateške teme. Tako brzo "preletanje" zabilježeno je ranih 90-ih kada su brojni SDP-ovci razdragano pretrčavali u HDZ. Ne pamtim da je itko iz HDZ-a prebjegao u SDP, a to je svojevrsni sociološki fenomen. Stranačko uporište SDP-a u Istri je Fažana. Tamo na pripreme dolaze svi mladi pripadnici stranke učiti od starijih kako se prelazi iz stranke u stranku i kako da kao i predsjednik države preko noći promijene stav o žrtvi i napadaču.

Ratni stratezi

No to je neka druga tema, vratimo se internetu, društvenim mrežama i ratnim stratezima za sirotinju.

Svatko tko drži do sebe mora imati jasno razrađene razloge za početak rata, jasnu viziju njegovog razvoja ali i poziciju koju mora zauzeti Hrvatska kada je u pitanju svrstavanje. Sada će se život na mreži morati opredijeliti, živiš li za Ukrajinu ili ne te koliko mrziš Rusiju, pitanja će biti takva ili još jednostavnija. Kaže moj prijatelj, filmski redatelj Predrag Peđa Ličina na Facebooku, "ne bojim se trećeg svjetskog rata jer kod nas još nije ni Drugi završio".

Sve u svemu, ovo je jedino što može biti duhovito kada je rat u pitanju. Autoironija, prikaz ludila kroz prizmu kakvu nam je svojevremeno predstavio genijalni Roberto Remigio Benigni u filmu "La vita e bella". Sve ostalo je crnjak, ali sjetimo se našeg rata, sjetimo se običnog naroda i budimo opet na strani žrtava, onih malih običnih ljudi s kojima se život tako ružno poigrao.

U Istri i Puli tema prošlog tjedna opet je bio nogometni kamp NK Istre 1961, bez obzira što u Puli a pogotovo u Istri postoje brojni kampovi. Na internetu, a gdje drugdje, pronašao sam montažu na kojoj gradonačelnik Filip Zoričić kaže da mi u Puli imamo "kamp" i da Stoja može primiti sve nogometaše. Kamp Stoja ima i kampere i stvarno nije jasno zašto bi se u gradu gradili kampovi.

Komentatori su, nakon što su vidjeli da se nudi Stoja, odmah predložili Koversadu, kažu da bi se tu španjolski investitori mogli ogoliti, prikazati i pokazati sve čime raspolažu. Ljudima je bitno da znaju što ih čeka, rijetki su oni koji vole neizvjesnost. Dok se politika ne odluči što i kako dalje, neka se igrači uigravaju, razgibavaju i zajebavaju po Koversadi. Mlađe kategorije neka biraju između kampa Stoja i kampa Medulin, a cure neka treniraju na Drosini.

Struka i transparentnost

Društvo arhitekata Istre, arhitekti Breda Bizjak i Emil Jurcan ne slažu se s prijedlogom da se ona njiva na Valkanama pretvori u pomoćni teren na kojem bi trenirali klinci iz NK Uljanika. Na stranu što je i moj sin jedan od tih klinaca, no ta njiva sada ne koristi ni ovcama ni ostalim preživačima, a nakon njihove intervencije teško da će ta njiva više ikome koristiti. Kad struka kaže svoje, platforma Možemo! ne mrda kurcem, a to ne mrdanje kukijem jasna je poruka ostalim strankama u koaliciji - kad se oglasi struka, nema mrdanja. Struka je struka, a ostalo je bruka.

Uglavnom, i oko ovog nogometnog terena svi se slažu da se ne slažu, iako su svi za, ima i onih koji su protiv, ali djeca će do tada trenirati na takozvanom "gumenom" rukometnom igralištu nadomak Doma sportova Mate Parlova, trčat će tik uz ogradu, uz viku i strah trenera, "pazi na ogradu, pazi na ogradu, nema guranja". Bojim se, bojim se…, ali ako struka misli da je dobro da djeca igraju nogomet u punoj ratnoj spremi, s kacigama i oklopima, onda im treba vjerovati, pa i prvi sportaši još u starom Rimu su trčali u oklopima.

Kaže struka, "prateći sadržaj igrališta smješten je neposredno uz skulpturu autora Gualtiera Moccenija, čime joj se oduzima potreban reprezentativan prostor". Inače, ovu skulpturu Grad Pula posebno pazi, o njoj se skrbi danonoćno što potvrđuju miomirisi urina i fekalija koji se već godinama šire oko nje. Bilo bi stvarno šteta naružiti takvo što kontejnerom i dječjim smijehom. Struka, transparentnost, to su dvije stvari nakon čega sve rasprave prestaju, nema se tu tko više petljati kad je jasno da su oni koji znaju i žele dobro stručni.

Da je, recimo, struka odlučivala o nastanku rock glazbe, nikada se niti jedan ton ne bi snimio, da je struka odlučivala o teatru, alternativnog teatra ne bi bilo, da je struka odlučivala o filmu, porno industrija ne bi postojala. U zadnjih skoro godinu dana najotrcanija fraza je "transparentnost", o tome se u Puli ne prestaje govoriti, političari se natječu tko će više puta to izgovoriti, još samo fali da s transparentima dolaze na konferencije za tisak na kojima pljuju ljude iz tiska.

Otvoren za brodogradnju

Hrvatska Vlada je u krizi, zatvoren je glavni akter priče koja je vezana uz Uljanik, ministar Darko Horvat. Bio je otvoren za brodogradnju, a sad je zatvoren. Uljanik se u isto vrijeme nanovo budi, a ministar Horvat spava u Remetincu. Kolo sreće se okreće, ma kako god pizdunski bilo likovati nad sudbinom nekoga tko je potonuo.

Moj prijatelj iz kvarta Hari, Vranjanac s pulskom adresom, svira gitaru na svadbama, kaže, svira sve, on i harmonikaš za cijelu svadbu pitaju četiristo eura, pa sad, ako bi se tko želio oženiti u takvom turbo folk ambijentu, slobodno neka mi se javi. No, najvažnije je da Hari ima bicikl s električnim motorom, što preneseno znači da može svirati po cijeloj Istri, da je dostupan i da mu ne treba prijevoz. Ne pije, ne puši, voli pub kvizove, prati serije i kad ima slobodnog vremena pali bicikl. Sve smo ovo isplanirali, Hary, Seid Memić Vajta i ja, pa šta bude… Hary je defakto umjetnik, što bi struka rekla, profesionalac.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast