PIŠE Nenad MARJANOVIĆ
ORDINACIJA DR. FRICA Možemo prodati, ali nećemo!
Nikome od zaposlenika napaćene gradske uprave ne bi trebalo biti neugodno nedjelju provesti na Buvljaku u Rojcu. Našlo bi se po kancelarijama gradske uprave starih mobitela, punjača, pepeljara, servisa za kavu, servisa za čaj, tacni, bićerina, starih besplatnih karata za koncerte u Areni, vjerojatno i koja neispijena boca Badel konjaka, Rubin vinjaka, nekoliko gondola, čentrina, mandarineta, starih Bakarskih vodica, otvarača za boce čije su kutije ugravirane na ćirilici, raznih poklonjenih knjiga istarske poezije koje nitko nije uzeo, pa amaterskih akvarela koje su dobivali pročelnici i koji su se taložili iza ormara
Ilustracija
Ponekad svatko od nas treba prihvatiti građansku odgovornost i staviti se na raspolaganje široj društvenoj zajednici. Možemo se svi praviti da nas politika ne zanima, no kada su pred nama izazovi kao što je opstanak Grada Pule, onda svatko od nas mora iz sebe izvući maksimum. Ovim tekstom naš mali stručni tim oformljen oko Glasa Istre nudi tek naznake puteva kojima bi se moglo krenuti. Kaže gradonačelnik nitko ne nudi alternativu, nitko ne nudi niti najmanju mogućnost da umjesto prodaje zemljišta iznađemo sredstva za normalno funkcioniranje grada. Od danas više ništa neće biti isto, niti će se oporba opravdavati zašto nije za prodaju, niti će vlast biti u poziciji tvrditi da prodaja nema alternativu.
Kako skupiti novac, a ne sjebati koaliciju? Mi smo u ovom tekstu s obzirom na kratkoću vremena odlučili pomoći s nekoliko savjeta koji su se svojevremeno primjenjivali u nekim zemljama "zapadne civilizacije".
Pa za početak treba ostaviti otvorenu humanitarnu adventsku Zoričićevu kućicu cijele godine, neka radi, neka se gradska kasa puni iz humanitarnog rada udruga. Sigurno bi mogli iskoristiti i potencijale nekih pulskih legendarnih likova koji su usavršili akciju "imaš dve kune". Neka idu po gradu, stavimo im neke gradske odore i od građana pitaju kune. "Imaš dve kune", ne smiju pitati "imaš dvije kune" nego "imaš dve kune", to je puležanski, malo po malo dalo bi se nešto skupiti.
Šetači Marsovim poljem
Ono što je glavni generator uštede i postepenog zarađivanja je pokušaj rješavanja i trajnog zbrinjavanja - da se stručno izrazimo -nekih rabljenih stvari iz podruma, drvarnica, neispražnjenih stolova, ureda, kancelarija… Sve te stvari treba pažljivo skupiti pa ih prodati na buvljaku u Rojcu.
Nikome od zaposlenika napaćene gradske uprave ne bi trebalo biti neugodno nedjelju provesti u Rojcu, našlo bi se po kancelarijama gradske uprave starih mobitela, punjača, pepeljara, servisa za kavu, servisa za čaj, tacni, bićerina, starih besplatnih karata za koncerte u Areni, vjerojatno i koja neispijena boca Badel konjaka, Rubin vinjaka, nekoliko gondola, čentrina, mandarineta, starih Bakarskih vodica, otvarača za boce čije su kutije ugravirane na ćirilici, raznih poklonjenih knjiga istarske poezije koje nitko nije uzeo, pa amaterskih akvarela koje su dobivali pročelnici i koji su se taložili iza ormara, našao bi se tu vjerojatno i pokoji mali kameni kažun s posvetom.
Bio bi to procvat pulskog Buvljaka, nedjelja za pamćenje.
Gradonačelnik bi mogao u slobodno vrijeme držati satove dodatne nastave, raditi svoj učiteljski posao kojeg se sigurno zaželio, a dio prihoda mogao bi se skupiti i na tradicionalnoj humanitarnoj Dalmatinskoj noći. Kada bi se svi ovako organizirali kasa bi se punila i proračun sigurno ne bi visio.
Jedan dio prihoda mogao bi se uprihoditi i od šetača na Marsovom polju, neka se njima i njihovim kućnim ljubimcima naplati neka simbolična kuna. Vlast je tvrdila da se radi o velikom broju ljudi koji koriste taj prostor, pa evo, neka ih se sada sjete.
Bezbroj je mogućnosti prije nego što se odlučimo prodavati "obiteljsko srebro".
Sve bi stranke u Vijeću morale iznaći način kako pomoći u punjenju gradske blagajne. SDP bi svoj doprinos mogao dati u organizaciji tombole, pokrenuti staru dobru činkvinu, uglavnom iskustva s lutrijom imaju. Dvoje istaknutih istarskih SDP-ovaca bili su čelni ljudi Hrvatske lutrije, a to je znanje ogromno, kažu kad jednom naučiš voziti biciklu nikada ne zaboravljaš pedalirati.
Platforma Možemo ima iskustva sa sadnicama pomidora, neka iznađu način prodaje ili proizvodnje šalše, mogu ponudu proširiti na kapulu, prešemul, korabicu, cuke, brokule... Možda od urbanih vrtova mogu napraviti rasadnike najzdravijeg povrća.
Milan Rašula može za Dane srpske kulture napraviti humanitarni "leskovački voz" koji će se spremati po cijelom gradu. Može, ali ne mora i neka harmonikica nabadati sitan vez, čisto radi stvaranje svečarske atmosfere.
IDS-ovci bi, kad se skupe i napokon počnu razgovarati između sebe, mogli napraviti veliku fritaju u Areni. Samo što sam čuo da je nakon zadnje fritaje netko izgubio padelu, kako bi rekao naš narod "padela je uhvatila pedalu", pa bi moglo doći do problema. U međuvremenu onaj intelektualniji dio IDS-a mogao bi organizirati i tečaj ruskog jezika na Ribarskoj kolibi.
HDZ bi mogao, pa čak i morao, organizirati humanitarni hod od Pule do Svetog Petra u Šumi, točnije hod od Titovog parka do Kuće od kobasic, iskreno Kuća cvijeća je predaleko.
Duge jakne
Sportaši ne bi smjeli stajati sa strane. Evo, nogometaši Istre 1961 mogu iznajmiti promrzlim građanima one svoje duge jakne koje se skoro vuku po podu, a malonogometaši s Ulice mogu odigrati humanitarnu utakmicu sa Zoričićevim biračima, s obzirom da gradonačelnik vjeruje da su se svi u ovih šest mjeseci otrijeznili.
Evo, nekoliko konkretnih pregleda je ovdje, može pulska politička scena iz ove studije "Kako napuniti gradsku kasu, a ne prodati zemlju jeftino, niti pristati na neravnopravni status prilikom odvajanja ručno sortiranog otpada od komunalnog otpada iz najlonskih vrećica", može nešto i naučiti. Svakome tko poželi ovu stručnu studiju šaljemo mailom. Kompletan prihod ići će direktno u gradsku kasu, a sve će transparentno biti objavljeno na službenim stranicama Grada Pule.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
