Ni kolovoške vrućine, toplinski valovi i slana morska voda koju su mogu financijski dopustiti svi hrvatski političari koji nešto znače ne mogu rastopiti opozicijsko maštanje o prijevremenim saborskim izborima, pobjedničkim koalicijama, ministarskim foteljama i premijerskoj funkciji. Štoviše, u javnosti se uglavljuje jedna u svojoj biti opskurna ideja ljevice i tzv. ljevice – da bi koaliciju trebale činiti platforma Možemo! i SDP, uz pripomoć Centra Ivice Puljka koja, kad se sve zbroji, dobiva jednak postotak rejtinga u istraživanjima političkih stranaka kao samostalan HDZ. Dakle, oko 27-30 posto glasova onih koji žele izaći na izbore.

Tu matematičku zamisao navodno podržava i PR guru Alex Brown preko svoje regionalne podružnice koja je čak izračunala i da je Peđa Grbin "dobar čovjek", a uz to ga javnost poznaje i kao "veliku" osobu. Ali, to ne znači da je on lider opozicije te da je SDP ono što je nekada bio, središnja stranka i politička kontra HDZ-u. Bez obzira na posljednje događaje u pulskom Gradskom vijeću -treba jasno razlikovati nacionalnu od lokalne politike – razvidni su problemi koji spomenutu koaliciju čine nemogućom. Ili koalicijom "Nemožemo!" u hrvatskom nadrealnom političkom svemiru.

Na jedan od tih problema upozorio je ovih dana Žarko Puhovski – SDP više nema terenske organizacije kakve je imao i aktiviste koje su preuzeli novoosnovani Socijaldemokrati. Možemo! je izvan Zagreba, Pazina i Pule – također organizacijski slabašan. Nema ih ni u zagrebačkom prstenu, ni u dalmatinskim i slavonskim županijama koje nose mandate. Napokon, svoj relativni izborni uspjeh na izborima za parlament 2024. godine Možemo! zahvaljuje biračima SDP-a koji su prestali glasati za Iblerov trg. Teško je zamisliti kako će oni povjerovati u čarobnu formulu SDP - Možemo! – posebno jer se ni stranka Tomislava Tomaševića nije pokazala odviše sposobnom u rukovođenju Zagrebom, da priču ne širimo dalje.

Napokon, tko od njih može biti premijerski kandidat? Peđa Grbin ima rejting od 1,3 do 1,4 posto prema rejting agencija, što je deset puta manje od samog SDP-a. Tomašević je pak treći najpopularniji političar u Hrvatskoj po posljednjim mjerenjima – u svakom slučaju je među prvih pet – i dobiva najmanje tri puta veću podršku javnosti od stranke Možemo!. Logičan je izbor da bi možebitna koalicija za premijerskog kandidata i osobu koja će nositi izbore trebala predložiti Tomaševića, a ne Grbina, što uz velike taštine sudionika neće proći.

Mnogo je realnije da svaka stranka sama izađe na izbore. Koalicije su uvijek moguće, a onda bi i Centar i drugi liberali mogli nešto značiti. No, u ovom trenutku – bez obzira na tanku parlamentarnu većinu i neprekidne ministarske afere – HDZ nema razloga raspisivati prijevremene izbore. A kad ih i raspiše, imat će jasnog premijerskog kandidata desnog političkog centra.

Opozicija nema kandidata za premijera ili premijerku, a ni dobitnu kombinaciju za izborni loto. Umjesto zvocanja o izborima prije vremena, trebali bi saslušati birače i ponuditi ono što ispunjava njihove želje.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast