PIŠE LARA BAGAR
Od šume se ne vidi stablo
Lara Bagar
Giovanni Forlani, od milja Gianni, 73-godišnji Vodnjanac mogao bi biti arhetip Istrijana, bolje rečeno Vodnjanca, "Bumbara". Član talijanske manjine, folkloraš u Zajednici Talijana, Uljanikovac, brodocjevar koji se razbolio od azbestoze, maslinar, dobar susjed i aktivan član zajednice.
On je ono što Istru čini Istrom - multikulturalnom, pomirljivom i radišnom sredinom. Sve prihvaća i nikoga ne osuđuje. Cijeli je život vezan za zemlju koja mu generacijski pripada. To je više od zemlje, to je obiteljska ostavština, djedovina ili kako u Istri vole kazati - starina. To se ne dira. Čuva se za - ne daj bože. To se daje u amanet, rekli bi njegovi multikulturalni sumještani. Gianni ima i neke godine i ne može više svaki dan raditi na polju i u šumi. Zna on to, ali i još netko za koga on ne zna.
Taj netko iskoristio je kišne dane i daleko od mogućih pogleda dočepao se Giannijeve šume, onakve kakvih više nema. Omastio je brk i u nekoliko se dana stoljetna obiteljska hrastova šuma pretvorila u pustopoljinu. Bilo je to previše. Gianni više nije mogao šutjeti. Više od toga nema što izgubiti. Njegova priča pokrenula je lavinu. Razbila zid šutnje i bedem naizgled pitoreskonog mjestašca nadomak Pule, sjedišta najjače IT kompanije u regiji.
Cijeli dan zvoni telefon, stižu mailovi. Gianni nije izoliran slučaj. Naime, ista stvar se desila jednom našem čitatelju prije godinu dana. Veli da su krivca otkrili i on je sve priznao, ali bezobrazno odbio nadoknaditi štetu. Vodeći se tom nepravdom slučaj su prijavili policiji, našli odvjetnika, predali kaznenu prijavu i nakon godinu dana - ništa, nula, status quo.
Ništa se nije pokrenulo, a osoba koja je nelegalno posjekla šumu iliti lopov i dalje uredno obavlja svoj posao mimo zakona bez ikakvih sankcija. Šuma se može pokrasti, a mac šparuga bez fiskalne blagajne ne može se prodavati na tržnici. Izgleda da se od šparuga ne vidi šuma pa ona, preko noći, ispari.
Logika nekako nalaže da u lopovskoj državi lopovi kolo vode. I nije to jedini slučaj. Zavladao je nemir i strah. Javljaju se ljudi i vele da svaka kuća mora imati alarm jer bez toga su sigurna meta lopova.
Je li to Vodnjan ili Mexico city? Da, izgleda da je podignut alarm za Vodnjan city. Krade se na sve strane. Ništa nije sveto - od zemljišta, stoljetnih šterni i maslina koje se kradu bagerima do, eto, Giannijeve šume. Kakav to čovjek moraš biti da ideš krasti stabla? Zar smo kao društvo ogoljeni i osiromašeni do kosti da se pokralo sve što se dalo pokrasti i ostale su samo stoljetne šume. Ali krađe imaju svoju povijest bolesti u Hrvatskoj pa tako i u Istri. Prvo je krenulo sa privatizacijom kada su pokradeni radnici i kada su se pod krinkom pretvorbe pokrale (čitaj uništile) tvornice, odnosno industrija.
Onda je krenula rasprodaja obiteljskog (čitaj opet), državnog blaga - prodali se hoteli, obala, ceste, banke. Ono što se nije moglo prodati, moglo se uništiti. Primjera radi, dovoljno se prošetati Vallelungom, bivšim vojnim kompleksom koji je izgradila još austrougarska, JNA održavala, a domaći čovjek uništio do kraja vadeći bakrene žice i tračnice koje je postavila Austrija, a naš čovjek za par kuna prodao u staro željezo. A kada se nema više što pokrasti od državne imovine, na red je došla privatna - poput Giannijeve šume. Ipak, srećom da je Europa zabranila tiramole, pa se donje rublje ne suši vani, jer bi u tom slučaju ostali i bez gaća.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
