Novo normalno je nenormalno

Marcello Rosanda (Snimio Milivoj Mijošek)

"Jesi li zdrav? Da nemaš tu koronu, jel'?" Pitanje je to koje ovih dana čovjek čovjeku postavlja već nakon prve naznake kašljucanja. Samo otvaranje usta u namjeri kašljanja ili kihanja budi sumnju, kolektivnu sumnju. Osumnjičeni nije ni pošteno otvorio usta, a već se za njim okreću ljudi u okruženju. "Ma nemam, daj, zdrav sam", brani se.

Ali što je to zdravlje? "Pa kada nisi bolestan, zaražen", reći će prosječna osoba. Međutim, nije li blesavo relativizirati tako važan pojam? Zdravlje nije i ne može biti samo puko odsustvo bolesti. Ono je, kaže enciklopedija, sveukupnost tjelesnog, psihološkog i socijalnog blagostanja. Ni više, ni manje.

Što se tjelesnog tiče, stožeri svih zemalja ujedinili su se. Izvlače iz rukava svakojake mjere i čini se da u tome, bar zasad, uspijevaju, iako se njihova retorika uglavnom bazira na strategiji zaštite od virusa i brojkama o zaraženim pacijentima, a medicina se, izgleda, svodi na maskice i dezinficijense. Kako i neće kada nema dovoljno respiratora, mjesta u bolnicama, a bome ni liječnika.

No što se tiče psihološkog i socijalnog blagostanja svjedoci smo potpunog promašaja. Gura se biomedicinski model po kojem si zdrav ako nisi zaražen, a evidentno se zanemaruje psihosocijalni. Nude se besplatni brojevi telefona za psihološku pomoć koji više podsjećaju na tarot, vidovnjake ili seks telefone i jasno je da ne služe svrsi. Stroga i apsurdna pravila u staračkim domovima brane osobni kontakt štićenika s vanjskim svijetom, što razara njihovo emocionalno i duševno zdravlje. Lako za virus, ali starci nam umiru sami, djeca su nam pod maskicama, a trudnice rađaju s tim dodatkom na licu. Skraćuje se radno vrijeme kafića i restorana. Što je još čudnije, poslije pola noći nije moguće kupiti alkohol. Mladima se oduzima pravo na normalnu socijalizaciju, na druženje u skupinama, na maturalac…

Shvaća li vlast da je, pogotovo mladima, socijalizacija ključna razvojna potreba i njihov jedini način obrane od osjećaja nemoći i straha? Ne samo da ne shvaća, već ih pojedini političari prokazuju i osuđuju kao glavne krivce za širenje virusa, stvarajući osjećaj krivnje i povećavajući represiju koja posljedično produbljuje krizu. Ljudi će se, ovako ili onako, družiti. Naći će način kako doskočiti pravilima. Prohibicija nije rješenje već proizvodnja novih "kriminalaca" za koje će trebati novi zatvori. Ne, mi nismo u novo normalnom dobu. Mi smo u tranziciji, a maske maskiraju pravi problem - opće mentalno zdravlje.

U definiciji Svjetske zdravstvene organizacije jasno stoji da je mentalno zdravlje stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, raditi produktivno i plodno te biti sposoban pridonositi zajednici. Izgleda kao vrlo široka i optimistična definicija, a pitanje pleše u zraku - proizvodimo li danas takve pojedince?