Što više može iznenaditi Hrvate kada je riječ o politici? Očito, ništa. I za one koji su se dosta nagledali i naslušali u proteklim desetljećima ne pamte takve rafale uvreda koje su međusobno izrekli Zoran Milanović i Andrej Plenković. Da se o rječniku ne govori. Ako smo već unutar EU na dnu, debelo zacementirani s Bugarskom, čini se da nema primjera među europskim zemljama gdje su najviši predstavnici političkog života jedni druge častili takvim kvalifikacijama.

I dok nabrijani politički vrh ne staje, lokalni političari su mnogo benigniji. Lokalni izbori su pokazali svu neinventivnost, pa čak i dosadu u politici na 'nižem' nivou. Iako su izborni rezultati u velikim gradovima, od Zagreba do Rijeke, Osijeka do Splita, Pule do Dubrovnika, krajnje neizvjesni, naslušali smo se malo pravih, razumnih i realnih inicijativa koje bi građanima donijele bolji život. Ponavljaju se fraze, sipaju prazna obećanja, pojavljuju se spasitelji koji nemaju ni dana radnog staža, a još manje iskustva u vođenju velikih sustava. Nagledali smo se ovih dana plakata s nasmijanim licima lokalnih vođa i potrošenim porukama velikih i malih stranaka. Sve u svemu, nikada neizvjesniji rezultati i nikada dosadnija kampanja.

Kada je riječ o cijeloj Hrvatskoj jasno je da i dalje dominaciju ima HDZ. Pobijede li u Osijeku i Splitu bit će to uspjeh i u velikim gradovima, iako je Zagreb, očito, izgubljen. Uostalom, od Tuđmanovih vremena HDZ nije 'držao' Zagreb, a kako stranka i dalje nema i ne može naći kandidate po volji Zagrepčana tako će ostati i dalje.

Rijeka ostaje posebna priča i ako SDP tamo zadrži vlast bit će to za Peđu Grbina i društvo neki argument o 'uspjehu', iako je svima jasno da stranka tone sve dublje i dublje. Činjenica je da je Zoran Milanović jedan i jedini prvak opozicije, iako to naravno nije po funkciji koju obavlja. Ali, šef države je previše politički nabijen da bi se zadovoljio položajem fikusa na Pantovčaku, pa Andrej Plenković bar u njemu vidi opasnog konkurenta.

Lokalni izbori su inače provjera rejtinga vladajućih, na pola mandata. I bez toga što će se događati u nedjelju i za dva tjedna, jasno je da HDZ uvjerljivo drži konce u rukama na nacionalnoj razini, a to će se preliti i na lokalnu.

Jer bez 'državne' vlasti nema pomaka ni u lokalnim sredinama, pa će svi, na kraju, ipak pokucati Plenkoviću na vrata. Ako se zaista pokažu točnim predviđanja da Hrvatsku, napokon, čekaju i bolja ekonomska vremena i snažan rast, položaj HDZ-a bit će još jači. Praktički, ovi lokalni izbori bili bi uvertira i njihove nove pobjede na parlamentarnim izborima.

Tako se u HDZ-u neće ništa bitno dogoditi ni nakon lokalnih izbora, time da će Andrej Plenković ako stranka dobro prođe još više učvrstiti vlast. Fantazije da glavnu riječ u stranci preuzima Ivan Anušić ili netko drugi samo su folklor žutog tiska koji žudi za senzacijama tamo gdje ih nema. Za SDP su prognoze ipak drukčije. Ako stranka potpuno podbaci, pa čak izgubi i Rijeku, teško da će se Grbin održati. Svima je sada jasno da sa njim na čelu stranke SDP u najboljem slučaju može računati na ulogu 'vječnog gubitaša' na parlamentarnim izborima, onog 'drugog', ali bez ikakve realne šanse da osvoji vlast. A to je najlošija pozicija i u politici i u sportu i u životu.

Da li Možemo zaista i može mijenjati stvari tek treba vidjeti, ali da dolaze na velika vrata u politiku sigurno će pokazati ovi lokalni izbori. Bar kada je riječ o Zagrebu. Kako će Možemo sa HDZ-om i Vladom drugo je pitanje, jer bez podrške Banskih dvora nema ni razvoja Hrvatske, a ako se odnosi jako zaoštre sigurno je da će biti i podmetanja nogu na svakom koraku. Može li Možemo nakon izvjesnog uspjeha u Zagrebu računati i na nacionalni plan i parlamentarne izbore tek će se vidjeti, ali i europske tendencije idu u korist zeleno-lijevih pokreta.

Fajt predsjednika i premijera i grčevita bitka za Vrhovni sud bit će svakako zanimljivija 'predstava' od lokalnih izbora. Puno gore od toga je pitanje hoće li se izborom novih ljudi na lokalnim nivoima nešto mijenjati i u tim sredinama.

Mogu li izbori iznjedriti nove, mlade i neopterećene ljude, koji ne grebu po prošlosti na način kako to rade Milanović i Plenković. I kojima nije isključivi cilj 'pobijediti' u politici, već služiti onima koji su ih izabrali.

I ovi izbori mogu donijeti nove lokalne šerife, ali i ljude koji su zaista spremni za promjene. Mogu promovirati one kojima će biti prvi cilj kupiti luksuzni automobil i koristiti službenu karticu za prežderavanje u restoranima, ali i one koji su spremni ući u trku za europski novac i mijenjati svoje sredine.

U prošlosti smo se naslušali svega i svačega, prodefilirali su ljudi koji su zvučno najavljivali 'promjene', a onda lako pristali na privilegije koje donosi politika. Najnerazvijenije sredine imale su najraskošnije lokalne lidere, a danas su još zaostalije i s još više izraženim problemima.

Kako uvijek postoji nada, pa čak i u zemlji kakva je Hrvatska, možda će prvi i drugi krug lokalnih izbora ipak donijeti neke nove vjetrove i u lokalnoj politici. Neke nove lidere kojima neće biti cilj samo uskočiti u BMW. Možda.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast